Koristim enciklopediju Samoniklog jestivog bilja formata A5 od nekih 300 stranica sa detaljnim opisom i slikama. Jako, jako rijetko koristim slicnu knjigu manjeg formata o gljivama; nju stari koristi.
Od SAS-a koristim jedan savjet.
Prije polaska na teren, spakiraj sve stvari koje mislis da ce ti trebati. Nakon povratka, povadi sve stvari iz ruksaka i podijeli ih na tri grupe. Jedna grupa neka se zove A, a sadrzi stvari koje si cesto koristio. Druga grupa, grupa B, neka sadrzi samo one stvari koje si koristio jednom, i treca grupa ili grupa C, nekaa sadrzi one stvari koje nisi uopce koristio. Iduci put kada krenes na teren ponesi samo grupu A (mozes i uzeti par predmeta iz grupe B, ali pokusaj i njih ostaviti kod kuce) i postepeno izbacuj stvari poslije svakog dolaska s terena. Zacudio bi se koliko toga mozes samo sa nozem, preklopnom pilom, komadom uzeta, posudom i plinskim plamenikom.
Ruksak je maksimalno olaksan i imas mjesta za vise hrane ili posebnu opremu (cepin, dereze, kabanica, rukavice, ili slicno (u mom slucaju speleooprema)) te na taj nacin produljujes boravak u prirodi.
U nekim nezgodnim situacijam, hrana koja je preuzela mjesto nepotrbne opreme cuva zivot pojedinca, cak i grupe.