Ovo me podsjeti na moj prvi dvokotač, Tomos T-03.
To je onaj stari model iz 60 godine s pedalama i dvije brzine koje se ručno mjenjaju na upravljaču. Ima i sjedalo za jednu osobu.
Pronašao ga u šupi kod djeda na imanju i bio je štel s kotačina u mašina u dijelovima u jednoj drvenoj gajbi od jabuka. Prijatelj iz ulice i ja, uz veliku pomoć njegovog oca inače majstora za Tomosove motore, i tjedan dana provedenih u garaži, učinimo da motor pali. Nove gume i sajle, žarulje za svjetla, ulje i pun rezervoar goriva i pičimo mi na probnu vožnju. Dođemo šumskom tvrdom cestom oko pet km od našeg kvarta i ugasiomo motor. Naravno nakon deset minuta neće upaliti jer je zaštopana dizna. Lagano ubaci u drugu i vrti pedale do kuće. Putem smo se izmjenjivali desetak puta jer za pedalirati to čudo je trebala snaga ali u nama koji smo imali četrdesetak kila svaki nema snage. Dušu smo ispusliti dok nismo došli doma. I tada jednim čarobnim odvijačem odvijemo diznu, propušemo je i vozi dalje. Naravno, sad je odvijač i ključ za svjećice uvijek bio uz nas.
Za vas mlađe ovo je T-03