Nego, pobjegli smo malo s teme.
Pri promišljanju o BOB-u, najprije moramo složiti koncept oko kojeg moramo slagati okvire što nam uopće treba.
Dakle, što je ugroza koja nas može zadesti? Svaki kraj ima neke svoje posebnosti, ali i postoje zajedničke ugroze za sve.
Tipične ugroze za sve, u mirnodopsko vrijeme, su požar i potres.
Specifične ugroze su klizišta u Zagorju, poplave u Slavoniji, šumski požari u Dalmaciji, pa svak može imati i neku svoju mikrolokacijsku specifičnost.
Ako bolje pogledamo, klizište je ugroza privremenog karaktera, ograničenog karaktera (pogodi nekoliko kuća ili zaselak), relativno mali broj ljudi biva obuhvaćen time, pa je i zahtjev za sredstvima ograničen, jer postoji veliki krug ljudi i sustav koji će pomoći. Ali ako se dogoci veliki potres, sustav se djelomično i privremeno raspada, razaranju su velika i zahtjev za pomoći je ogroman, okvir iz kojeg se može dobiti pomoć, ma koliko velik, nedostatan je za žurnu pomoć i mogu proći dani, možda i tjedni dok ona dođe.
Za pomoć u prvom naletu ugroze, potrebno nam je nekoliko skupina stvari koje ćemo ukrcati u BOB:
- voda;
- dokumenti;
- novac;
- hrana za nekoliko dana;
- ljekovi koji su neophodni za članove vaše obitelji;
- pribor prve pomoći;
- topla odjeća i odjeća za zaštitu od kiše;
- donje rublje;
- alat;
- pribor za osobnu higijenu (sa što manjim korištenjem vode).
Ako ćemo poštovati prethodni popis i sve to ukrcati u neku naprtnjaču, koju ćemo, k tome, vući za sobom zajedno s članovima obitelji koje ćemo morati evakuirati, onda je jasno kako moramo dobro uravnotežiti zahtjev za imati sve što nam treba i težine koju moramo vući.