Gorštak, dakle, u Zagrebu si, za ostatak države na izvoru sve opreme. Ja koristim Ferinovu naprtnjaču, 75 l model od prije kojih 15-tak godina. Kupljena u Iglu Športa, u to vrijeme velikih 800 kn. Jako rubostan, kvalitetan i ključno: ergonomski dobro oblikovan.
Možda nisam relevantan za ocjenu volumena potrebnog za višednevne aktivnosti, jer već godinama idem obiteljski: žena (nosi sve svoje), moja curica (sada nepunih 10 g, nosi camelback s nekim svojim elementarnim potrebama i 2 l vode) i ja - sve ostalo (s makar 5 litara vode).
Postoji zanimljiv izbor u Hervisa i Intersporta, makar ozbiljnije naprtnjače vidim samo u Iglu športa, vidi možda po oglasima Krokov M100 od 65 litara (meni je predobar).
Pristup svakom komadu opreme je individualan, pitanje u prvom redu vlastitog iskustva i pokušaja i promašaja i glupo potrošenih para. Za ilustraciju - lani na Velebitu sam nosio (4 dana, 3 noći, spavanje u domovima i skloništima): 2 x vreće za spavanje ( volumenski su malene), dva flisa, 2 x donje rublje, 4 x par čarapa, 2 x pamučna majica, dječje sandale, 3 x različite baterije, 1 x mora nož, 1 x Agor, hrana (kobasice kranjske x3, 12 x ručak u konzervi- npr. grah s kobasicama, panceta, kruh, suho voće, 3 x riblje konzerve, jabuke, naranče, marmelada), porcija, torbica prve pomoći, kutija s kitom za preživljavanje, 2 x šuskavac, 5,5 l vode, mali dalekozor, toki-voki, pljoska, ručnik, pribor za osobnu higijenu. Sa svom ovom opremom, preko 30 kg, efektivno smo se kretali nekih 30 h. Čitavo to vrijeme ja nisam osjetio da nešto nosim na leđima - ne mislim na težinu naravno - nego na stabilnost u kretanju. Penjali smo se na Šatorinu 1650 m, krenuli s 800 m, ali spuštanje je tek šou, štrašna strmina. Nikada na odmorima ga ne skidam s leđa, samo sjednem s njim.
Glavninu tereta nosim na kukovima i zato mora biti jako dobro izveden taj dio ruksaka, širok i jak remen. Naramenice moraju biti jako široke i podstavljene, remeni široki i debeli, s mogućnošću regulacije udaljavanja od leđa zbog penjanja i spuštanja. Normalno je da nakon sati penjanja remeni malo popuste, ali u hodu ih namjestiš da se osjćaš ugodno. Obvezatan remenčić s regulacijom za spajanje naramenica. Veliki vanjski džepovi i pretinci u poklopcu, po mogućnosti da ima i dopunske mole trake, tako da ga ne moraš otvarati, nego sve potrepštine za hodnju držiš u njima. Izbjegavti mrežice s lasticima, oni jako brzo propadnu. Pri slaganju stvari najteže stvari staviti što bliže leđima, ali tako da ne žuljaju. Dobro je ako ima pretinac za hidratacijski mijeh. Nije loše i ako ima poseban pretinac s kabanicom. Paziti da se dobro ventilira između ruksaka i leđa, ali i to da nije neka avangardna konstrukcija koja onda umanjuje korisni volumen. Oprez prema šavovima,osobito onim u točkama nošenja. Robustnost patentnih zatvarača. Materijal mora biti robustan, ceradast.
Ukupno, ne smije biti težak, da ne nosiš dopunski mrtvi teret.