Ekipa, pozdrav.
U posljednje vrijeme, korak po korak, prikupljam znanja i činjenice, kao i - naravno - iskustva o jedenju skakavaca pa bih ovdje zasad ukratko iznio nekoliko bitnih opažanja i volio ako bi netko od vas uskočio komentarom ili možda, još bolje, crticom iz osobnog iskustva.
Dakle, što se tiče "naših" skakavaca, generalno su svi jestivi. Određene vrste koje ne žive na našem području a koje nisu jestive imaju tijelo izrazito jarkih boja što je, kao i kod nekih drugih biljnih i životinjskih vrsta, indikator da ih je bolje preskočiti.
Skakavci nisu vezani uz teritorij nego migriraju često u potrazi za boljim uvjetima no nije vjerojatno da će migrirati tolikim površinama da bi se s našima pomiješao koji od ovih otrovnih. Međutim, upravo radi ovih "migriranja", treba imati u vidu da se mogu kretati po terenima bio-otpada ili drugog otpada pa mogu usput pokupiti kakvog parazita.
Otklanjanje opasnosti po čovjeka vrši se putem pripreme za jelo - prženje u ulju ili pečenje na vatri.
Postupak je vrlo jednostavan - ulovljene skakavce cijele ubaciti u posudu s malo ulja i poklopljene pržiti. Nisam našao podatak koliko dugo bi ih trebalo pržiti, ali vjerujem da se primjenjuju pravila kao kod druge hrane (dok 'porumeni', postane hrskavo).
Druga varijanta je pečenje iznad vatre. E sad, kad sam ovo istraživao vidio sam da ljudi uklanjaju glavu (jednostavnim povlačenjem) i za njom budu povučena crijeva, odnosno unutrašnjost pa se skakavac automatski "smatra" očišćenim (ovo nisam našao kao neophodno pri prženju; valjda visoka temperatura prodire njihovu tanku opnastu ljušturu).
Jedan od savjeta koje sam čuo jest da je dobro otkinuti im i noge dok neki to ne rade. Razlog je vrlo jednostavan - da ne omete gutanje, odnosno da ne izazove davljenje.
Za jedan solidan obrok je dovoljna šaka skakavaca. Neću ovdje pisati hranjive vrijednosti jer se ni sam njima ne zamaram, ali vrlo su vrijedni kao obrok (energijski i dr.).
Skakavci se hvataju ručno (možda nekim trikom) i najlakše ih je spremiti u neku staklenku do trenutka kada će ih biti potrebno pripremati (ipak, treba obratiti pažnju jer kod otvaranja poklopca mogu lako iskočiti a smatram nehumanim uklanjati im nožice prije nego što ih "skladištim" u staklenku).
Obzirom da se hrane travom, često ih se može naći na livadama no ni drugdje u šumi nije rijetkost na njih naići. Prije nekoliko dana, u tumaranju šumom, prolazio sam dijelom terena i nisam mogao od njih proći, bili su posvuda. Kada sam, nekoliko dana kasnije, prolazio u blizini vidio sam ih svega 4-5 komada, a ulovio samo jednoga (pušten naknadno).
Jedan kuriozitet je i to da im okus može biti različit - ovisnost staništa hrane/biljki kojima se hrane jer npr. teren Hercegovine ima biljke koje su više gorke od nekih po Zagorju (hvala frendu na ovoj informaciji).
Osobno ih još nisam probao, ali to predstoji pa ću rado prenijeti i svoje iskustvo ovdje ukoliko bude interesa za temu.