Sama bolest se širi onih godina kada dolazi do velikog nakota glodavaca, ka da su uvjeti za njihovo širenje povoljni, kada je suho i toplo, u rodnim godinama hrane koju konzumiraju, zbog narušavanja prehrambene piramide u smislu opadanja broja predatora. Glavni nositelji bolesti su voluharice, miševi i štakori, s tim da oni sami nisu uopće ugroženi tom bolešću, a kada ozdrave trajni su izvor zaraze.
Zaraza se prenosi udisanjem prašine sa izlučevinama (urin i slina) zaraženih glodavaca, ako hrana ili piće dođu u kontakt s tim izlučevinama, preko prljavih ruku koja dolaze u dodir s licem ili otvorenim ranama (perite ruke ljudi) i bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka, nego samo opisanim putom. Najčešće inkubacija traje dva tjedna.
Početni simptomi su nagli rast temperature do 40˚ C s groznicom i jakom glavoboljom, bolovima u trbuhu i leđima s mučninom, najprije se smanjeno mokri, a onda idu problemi pri mokrenju, javlja se osip ili crvenilo lica i vrata i dolazi do upale očiju. Kasnije posljedice mogu biti još gore. Oporavak je dugotrajan i traje i po pola godine. Ne postoji cjepivo protiv ove bolesti.