Kako je već spomenuto, I. svjetski rat i koncept da svaki vonik ima svoju lopaticu, u svojoj tragediji, doprinjeo je razvoju vojničke lopatice i njenoj masovnoj uporabi.
Austro-ugarski model naših djedova/pradjedova
Ruski model
Njemački model
Britanski modeli
U odnosu na prvobitnu zamisao danskog policajca Linnemanna, unaprijeđenja u tom periodu se uglavnom svode na vrh ručke, pa onda dobijaju tzv. T ručku, D ručku, kuglastu ručku...
Američki model
Ruski model
Njemački model
S takvim lopatica se ušlo i u II. sv. rat. Naime, u vojničkoj logici postoji jedna konstanta: temeljeno na iskustvu iz prethodnog sukoba,vojska se priprema za slijedeći sukob. A zapravo se najčešće dogodi da nitko ne shvati kako se u međuvremenu dogodila tehnolška ili socijalna revolucija. Nebrojeno je takvih slučajeva, 20. stoljeće to jako dobro dočarava: Burski rat u kojem su Buri poslali klasičnu konjicu u ropotarnicu povijesti anihilirajući Britance mitraljezima i do tada svemoćni juriš konjice, pa se usprkos tome čitav I.sv.rat očekuje da konjica odnese pobjedu u ratu, a zbog razorne moći topništva, mitraljeza i brzometnih pušaka uglavnom se nisu crti bojišta približili na manje od 20 km. U II.sv.rat osim Nijemaca, svi su ušli s idejom rovovskog rata. Tako je i junakinja naše priče, vojnička lopatica, nepromijenjena ušla u rat.
Odnosno i ne, Nijemci su, kao i svim ostalim vojnim tehnologijama otišli korak naprijed: 1938. izbacili su svoju čuvenu Klappspaten. U nas je poznata kao lopatica koju je u američkoj inačici iz 1943. koristila JNA, a koja je došla početkom 1950.-tih kroz ogromnu američku vojnu pomoć. Za razliku od dotadašnjih modela kod kojih je lopatica bila fiksna, sada se pomoću prstena s navojima jednostvno, brzo i pouzdano mogla pretvoriti u motiku, ali i skratiti kupna duljina.
Njemački model
Američki model
Zapravo, ako je tko imao nesreću nositi taj komad alata onako kako je pretviđeno - na remenu, zna koliko je to rješenje nepraktično, odnosno kako smeta u hodu, dok je trčanje s tim jedva i moguće (osobito kad se vojnik okiti svim ostalim privjescima, kao ročnik u JHA tu sam još nosio na opasaču: RAP za kalašnjikov, zaštitnu masku, bajonet, pa na to dodajte još i ručne bombe bit će vam jasno koliko je to praktično - stalno nešto zapinje za noge u hodu, trčanje nemogće).
Sretnije rješenje je bilo nositi alat na borbenoj naprtnjači.
Slijedeći stupanj evolucije, nakon II.sv.rata, je tzv. trodjeljna vojnička lopatica s D drškom. Sada se napokon smanjila veličina alata na tu mjeru da je moguće nositi, a da ne zapinje. Dakako, danak se morao u nečem platiti, a to je onda išlo na uštrb motike - s D ručkom kopanje s motikom je jako nezgrapno. Evolucija ide dalje, više kroz materijale i olakšavanje alate, nego kroz neka revolucionarna riješenja, dodavanje pile, nazubljeni rub lopate za planje i sl. Često to znaju biti veća pretjerivanja, nego neko funkcionalno riješenje.