Strahinjčica - izlet na planinarski dom

  • 1 replies
  • 423 views
*

Offline Preppy

  • *
  • 3798
  • 19
  • Spol: Muški
  • Osnivač
Strahinjčica - izlet na planinarski dom
« u: 31 Listopad , 2016, 11:18 »
Subota ujutro, lijepo vrijeme i dogovor je pao da idemo moja cura, njezina frendica i ja na planinarski dom Strahinjčice. Iskreno rečeno to mi je bio prvi put i velika sramota da još nikad prije nisam bio gore. Ali neka mi bude oprošteno jer sam proveo više od pola života u inozemstvu  :D

Krenemo mi ujutro i još si fino napunimo čuturice i flaše sa izvorskom vodom (imam 2 izvora odma usput do parkinga na poziciji). Odlučili smo krenuti pješke iz Radobojksog Strahinja (jugo-istočni prilazak), jer je najkraći put i za početak je to dobro jer u biti nit točno neznamo gdje je planinarski dom (cure imale neka sjećanja, ali znamo kak to ide s ženama i orijentacijom  :LOL: ).
Znači krećemo mi i pokupimo frendicu u Krapini i odlučili da idemo do Radobojskog Strahinja kroz Strahinje iz smjera Podgore (Zapadno). Vozikali smo se kroz najluđa sela, ja završio čak u slijepoj ulici jer većina tih cesta uopće nije kartografirana nit na Google maps  :jao: Pa se penjao s autom tako strmom cestom da sam jedva speljao i dođem do neke livade, znači cesta završava i lik ono tovari drva na livadi u kultivator... Komedija.
Nakon što nam je objasnio kuda da idemo, krećemo mi dalje. Poanta svega da živimo u krugu od 5km udaljenosti a snalazimo se kao da smo došli u Tibet.
I vozimo mi kroz tako uste cestice, šume, brijege (tipa hills have eyes), i onak dođemo do kuće jedne a dvorište kuće je u biti cestica. Znači voziš se cestom i prolaziš kroz njihovo dvorište. I imaju likovi kolinje, vani čiste crijeva, baš mi žao što nisam snimao tu scenu jer je zaista kao iz filma. Izlazimo van i ono ženske pitaju kud se ide na Strahinjčicu a lik odgovara. I vidim kraj njega moj susjed, pomagao kolinju svojem šogoru  i oba dva onak WTF  :jao:

Stignemo na poziciju, ruksak na leđa i krećemo prema brijegu. Odma ispočetka već neke nejasnice jer neki putevi uopće nisu ucrtani ili jesu ucrtani ali ih nemožeš uočit, odlučio uzet put koji po karti ima najviše logike  i pogodio. Skužio tokom hodanja da ovaj put kojem smo išli uopće nije označen.



Ova plava crta je naš put otprilike koji smo prošetali. Glavni put koji je vodio gore je bio u sve gorem i gorem stanju jer su ga očito koristile Hrvatske šume za šumarenje i bilo je blato do koljena, sve izrovano i uništeno, kao da je cijeli bataljun tenkova prešao kroz taj put. Katastrofa. Pa smo odlučili da idemo ovom prečkom koja se odvaja od glavnog puta i ide sjeverno dok ne križamo put koji ide istok-zapad pa ćemo ga slijedit zapadno do planinarskog doma.



Nažalost nakon već nekoliko stotina metara puta više nije bilo (ispostavilo se da smo se trebali držati lijevo i došli bi na taj prečac, ali je bio ulaz toliko zarašten i neočišćen, te nemarkiran da nema teoretske šanse da bi ga našli i da smo znali za njega. Preko tog puta smo se vraćali jer su oznake bile samo sa silazne strane).

Tak da smo odjedanputa bili usred šume i nema nikakvog puta više. Ali po karti bi samo trebali ić prema sjeveru i došli bi do glavnog puta. Sva nada je bila u tome da je put tolko čist i uočljiv da nebi prešli preko njega a nebi ni znali.

Onaj pogled kad skužiš da neznaš točno kud da ideš


I penjali se mi malo lijevo malo desno i na kraju ipak našli glavni put, njega sljedili zapadno dok moja cura nije imala sjajnu ideju da zašto ne uzmem prečku do planinarskog  :jao:

Naišli na put prema planinarskom domu


Tako da smo se opet izgubili i lutali po brdima i dolinama dok nismo naišli na put do planinarskog. Od točke od koje smo se odvojili do planinarskog je bilo oko 300m po putu, na kraju smo sat vremena lutali ko muhe bez glave po šumi. Skužio sam kako je sjebano ako nemaš kartu koja je točna, jer tamo bilo toliko neoznačenih križanja i puteva koji uopće nisu ucrtani u kartu a po čistoj "mikro" topografiji je skoro nemoguće se orijentirat jer je karta u premalom mjerilu 1:35 000. I ja budala nisam pripremio Orux maps pa mi je to bila dobra lekcija za idući puta.

Kad se sjetim nije mi bilo žao lutati po tako prekrasnoj šumi jer sam se osjećao ko u bajki.



Malo smo si sjeli, uživali u pogledu i trenutku. Čuli smo neke glasove u daljini pa smo njih sljedili. Bili su to članovi planinarskog društva koji su cijepali drva i čistili lišće sa krova kuće. Nažalost nisam ništa slikao jer je tamo bio pas koji se baš i nije slagao sa Lanom pa sam bio full-time zauzet.

Nakon pozdrava krećemo mi dalje, tražimo poziciju za kampiranje, roštilj i malo hamokarenja i pivice. Pola sata kružimo po vrhu i nađemo prekrasnu poziciju za kampiranje. Ima i lijepih ravnih površina za šatore, usred šume, dosta od puta i dosta drveća za hamoke.



Objesili hamoke, zakurili vatricu, postaviju sklopivu gril rešetku i bacili meso gore. Popili pivicu, skuhali čaj, uživali u klopi i u danu. Predivan dan.





U pola pet smo si odredili najkasniji trenutak polaska da imamo još nešto fore do mraka, znači stignemo fotkat, malo gledat itd pa smo u pola pet krenuli na put prema autu. Nakon nekoliko stotinjak metara smo vidjeli zacrtano na drvu R.S. i strelica desno u šikarje. To je taj put koji smo trebali koristiti za uspon. Prekrasan putić, čak na nekim mjestima ukopane stepenice, drveni rukohvati (nažalost većina strgana i propala). Izgleda da se taj put već godinama nije održavao, šteta.
Na pola puta se frendici odlijepio džon sa cipele  :jao:



U takvim situacijama je super imat duct-tape, kojeg naravno nisam uzeo.

Na spustu je bilo još super panorama i pogleda pa evo i par slikica, i s time je završila naša subotnja avanturica.

Pogled na Sljeme


Pogled na Žumberačko gorje


Pogled sa Radobojskog Strahinja prema istoku


*

Offline Lakeman

  • ****
  • 886
  • 0
  • Spol: Muški
Odg: Strahinjčica - izlet na planinarski dom
« Odgovori #1 u: 31 Listopad , 2016, 11:37 »
Ih, lako je ići sa takvim društvom ;) Bravo za izlet! :)
"The More You Know, The Less You Carry"  - Mors Kochanski