Ljudi u divljini

  • 25 replies
  • 4086 views
*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #20 u: 16 Siječanj , 2017, 22:53 »
HGSS je vojnim helikopterom spašavao planinare s Mosora

Dvojica muškaraca su na Mosor, koji je bio pod snijegom, krenuli u subotu ujutro, a prilikom povratka jedan je pao i uganuo nogu. Pozvali su u pomoć spasitelje

Dva muškaraca krenuli su u subotu planinariti po snježnom Mosoru. Kako je dan odmicao potražili su sklonište ispod vrha Ljubljan, ali su ga promašili. Jedan od njih pao je i uganuo nogu i ostali su zarobljeni na planini. U snijegu dubokom 30-ak centimetara i na temperaturi od -10 približavala se noć. Prijetila im je sigurna smrt i nazvali su HGSS.

Djelatnici Hrvatske gorske službe spašavanja locirali su ih i po vrlo teškom terenu popeli se do njih i tako ih spasili:
- Nakon što smo došli do njih dio naših ljudi s neozlijeđenim planinarom spustio se u Dugopolje, a naša tri čovjeka ostala su s ozlijeđenim planinarom. Napravili su bivak i prenoćili pazeći na njega. Bio je ozlijeđen i potpuno pothlađen. Ujutro smo se svi helikopterom prebacili do Dugopolja te odatle također helikopterom prebacili ozlijeđenog u splitsku bolnicu. U akciji su ukupno sudjelovala 33 čovjeka, rekao nam je Mladin Mužinić iz HGSS-a koji je sudjelovao u akciji spašavanja.

Mužinić je ponovio i apel svima koji posjećuju planine:
- Pozivamo sve koji po ovakvim vremenskim uvjetima idu u planine da postupaju promišljeno. Po ovakvim vremenskim uvjetima i najmanja nepažnja kao i najmanja ozljeda poput uganuća noge može dovesti živote u opasnost, apelirao je Mužinić.

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi - 24sata.hr

*

Offline Lakeman

  • ****
  • 888
  • 0
  • Spol: Muški
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #21 u: 16 Siječanj , 2017, 23:25 »
Nedavno čitam članak kod Austrijanaca.. Naplaćuje se GSS i to 10 eur po čovjeku po satu (ili čak i više, zaboravio sam). Nedavno dvoje planinara je trazila hrpa ljudi cijeli dan. Račun je cca 17 000 eura izasao. :( Ako imas posebno ''planinsko osiguranje'', onda ti to pokriva, obicna ''putna osiguranja'' ne pokrivaju. :)
"The More You Know, The Less You Carry"  - Mors Kochanski

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #22 u: 18 Ožujak , 2017, 08:14 »
Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
Christopher Knight. Otišao je u divljinu sredinom '80-ih, na rubu šume sagradio tabor. Dane je provodio čitajući knjige (“Sve koje sam uspio ukrasti”) i meditirajući, vraćajući se u civilizaciju samo kako bi pod okriljem noći krao hranu od kampera, krao je samo ono što mu je potrebno kako bi preživio. Policiji je rekao da je počinio više od tisuću provala. Uhapšen je tijekom svoje posljednje provale u travnju 2013.



Tijekom svih tih godina razgovarao je sa samo jednom osobom, s izletnikom na kojeg je slučajno naišao. Postao je toliko uspješan da je nastala legenda o “pustinjaku iz North Ponda”. Ipak,  na kraju, ispostavilo se da je legenda istinita. Nema neko posebno objašnjenje zbog čega je napustio civilizaciju i otišao u prirodu, ali se zna da se to dogodilo nakon havarije u Černobilu. Srednju školu završio 1984. godine, a 1986. je otišao u divljinu. Nekoliko godina je živio na jednoj lokaciji, ali se, zbog straha da će biti otkriven, onda 1989. godine preselio na drugu lokaciju, u kolibu u kojoj i sada živi.



Tabor je dobro sakrio kako nikada ne bi bio otkriven, ni sa zemlje, ni iz zraka: nikada nije palio vatru, čak ni tijekom najhladnijih dana, iz straha kako će ga pronaći. Sve sjajnije predmete, kao što su metalne kante za otpatke, prekrivao je zemljom i prljavštinom, i svoj šator je obojio u zeleno. Tamnim tkaninama prekrio je konope koje je razapeo među stablima, tako da su neki od njih su duboko urasli u drveće. Kako  bi što bolje iskoristio sunce u toku dana, tabor je pozicionirao tako da je okrenut k istoku i zapadu. Odmah pored šatora nalaze se konopi na kojima je sušio veš i tuš sa spremnikom za skupljanje kišnice.



Svu hranu koju je jeo, krao je, i nije ništa lovio. Okušao se u ribolovu, ali je odustao jer mu je bilo potrebno previše truda.


Kristofer Najt imao je svega 20 godina kada je otišao da živi izolovano od društva, koje ga nije videlo nešto više od četvrt veka. Posle godinu dana rada na postavljanju kućnih i automobilskih alarmnih sistema u blizini Bostona iznenada je napustio posao, a da o tome nije obavestio šefa. Alat koji je koristio za rad nije vratio, unovčio je ček od plate i otišao iz grada.

Nikome nije rekao da odlazi.

- Nisam imao kome da kažem. Nisam imao prijatelje. Nisam se družio s kolegama - kaže on.

Odvezao se do istočne obale Amerike, odsedao je u jeftinim motelima i jeo u restoranima brze hrane. Danima je putovao, došao do Floride, odakle je krenuo put severa. U to vreme, predsednik Amerike bio je Ronald Regan, a u Černobilju se upravo dogodila nuklearna katastrofa.

Ceo život se najprijatnije osećao kada je bio sam, a svaki susret s drugim osobama doživljavao je kao sudar.

Stigao je do Mejna, gde je odrastao. Prošao je kolima pored rodne kuće, ali se nije zaustavio.

- Mislim da je to bio poslednji oproštaj - rekao je.

Ubrzo je stigao do obale jezera Mushed, najvećeg u Mejnu, tačke gde počinju zabačene oblasti države.

- Vozio sam sve dok skoro nisam ostao bez goriva. Krenuo sam malom stazom, skrenuo u još manju, a iz nje na puteljak - kaže on.

Kada više nije mogao dalje, parkirao je kola i bacio ključeve na centralnu konzolu. Imao je šator i ranac, ali ne i kompas, niti kartu. Ne znajući kuda ide i nemajući neko određeno mesto u vidu, ušao je u šumu i nastavio peške.

Cilj mu je bio da nestane

Zašto bi 20-godišnji mladić tako iznenada napustio svet? Njegovi postupci su imali elemente samoubistva, osim što se nije ubio.

Tokom perioda odsustva, nije snimio nijednu fotografiju, niti napisao nijedan red. Niko živi nije znao gde se nalazi. Okrenuo je leđa svetu. Za to nije postojao jasan razlog. Bio je jedan od pustinjaka koji su proveli najduže vremena sami u divljini.

- Ne mogu da objasnim svoje postupke. Nisam imao planova kada sam otišao, nisam ništa mislio. Jednostavno sam to uradio - pričao je kasnije.

Cilj mu je bio da nestane. Ne samo da napusti ostatak sveta, već i da se izgubi u šumi. Kod sebe je imao samo osnovnu opremu za kampovanje, nekoliko komada odeće i malo hrane, piše britanski "Gardijan".

Država Mejn je ispresecana nizom dugih dolina, nastalih usled stvaranja i otapanja glečera. Doline dele ogolele planine, koje se raspadaju pod uticajem klimatskih faktora. Kada je Najt stigao, zemlja je bila vlažna i močvarna.

- Uglavnom sam se držao grebenova i ponekad prelazio močvare tako što sam išao od grebena do grebena. Ubrzo sam izgubio orijentaciju i više nisam znao gde se nalazim. Bilo mi je svejedno. Ulogorio bi se na jednom mestu, na nedelju-dve, a zatim nastavio dalje prema jugu. Bio sam zadovoljan načinjenim izborom - rekao je Najt.

Glad najveći problem

Jedini problem je predstavljala hrana. Bio je gladan i nije znao gde da nađe hranu. Krenuo je naprečac, što nije ništa neobično za dvadesetogodišnjaka. Bio je dobar lovac i pecaroš, ali nije poneo ni pušku, ni štap za pecanje. Ipak, nije želeo da umre. Bilo mu je potrebno izvesno vreme da prevaziđe skrupule, ali posle deset dana bez hrane, počeo je da krade kukuruz, krompir i zeleno povrće iz vrtova kuća pored kojih je prolazio idući ka jugu.

Najzad je stigao do kraja s poznatim rasporedom drveća, pesmom ptica i rasponom temperature na koji je bio naviknut. Severnije je bilo hladnije. Najt nije tačno znao gde je, ali je znao da je na teritoriji zavičaja. Ispostaviće se da je kuća u kojoj je odrastao bila udaljena malo manje od 50 kilometara odatle.

U narednih nekoliko meseci živeo je nekoliko razilitičih mesta u toj oblasti, između ostalog, na vlažnom području na obali reke, ali nigde nije bio zadovoljan. Najzad je naišao na negostoljubivo šumsko područje, prekriveno gromadama kamena. To mesto mu se odmah svidelo. Otkrio je gomilu blokova stena, a jedan od njih je imao otvor koji je vodio na malu, lepu čistinu.

- Odmah sam znao da je to savršeno mesto. Tu sam se smestio - kaže on.

Međutim, i dalje je bio gladan. Shvatio je da je nemoguće živeti potpuno sam sve vreme. Čoveku je potrebna pomoć. On je, međutim, želeo da bude potpuno sam - izolovano pleme od jednog čoveka.

Primetio je da kuće oko ribnjaka u centralnom Mejnu nisu uopšte obezbeđene. Ljudi su ostavljali otvorene prozore, čak i kada nisu bili kod kuće, a budući da su u njima uglavnom stanovali vikendaši, područje je bilo pusto van sezone. Bilo je očigledno koji je najjednostavniji način da postaneš lovac-skupljač.

Pljačkanje

Tako je Najt odlučio da krade.

Sa ivice šume je pažljivo posmatrao navike porodica koje su imale kuće pored ribnjaka. Želeo je da sazna kada idu u prodavnicu, kada je kuća prazna. Idealno vreme za krađu bilo je tokom radne nedelje, noću, najbolje kada je oblačno i kada pada kiša, naročito po pljusku.

Neko vreme je odlazio u pljačkaške pohode kada je pun mesec, koji mu je služio kao izvor svetlosti. Kasnije, kada je posumnjao da je policija intenzivirala potragu za njim, krao je kada uopšte nije bilo mesečine. Često je menjao metode. Nije želeo da razvije određeni model ponašanja, iako je imao naviku da kreće u pljačku samo sveže obrijan, s negovanom bradom i u čistoj odeći, kako bi smanjio izglede da bude primećen.

Na njegovom repertoaru je bilo najmanje 100 kuća, a najpogodnije su bile porodične vikendice, pune zaliha.

Obično je obijao prozor, ili vrata. Uvek je nosio komplet alata za obijanje brava, koji se sastojao od nekoliko šrafcigara, pajsera i turpija koje je ukrao. Posle krađe bi često namestio rezu na prozoru i obezbedio vrata za sobom. Nije bilo razloga da ostavi kuću lopovima na raspolaganje.

 Hapšenje i publicitet

Posle svake krađe je bio zbrinut najmanje dve nedelje - i tako tokom 27 godina, kada je uhapšen dok je krao namirnice iz letnjeg kampa pokraj jezera. Optužen je za provalu i krađu i odveden u lokalni zatvor. Njegovo hapšenje je privuklo veliku pažnju - slali su mu pisma i posećivali su ga u zatvoru, a oko 500 novinara je tražilo intervju. Pojavila se filmska ekipa koja je želela da snimi dokumentarac, a jedna žena mu je predložila brak.

Svi su želeli da čuju šta će reći o svom iskustvu i na kraju je Najt dozvolio jednom novinaru da ga poseti. Tokom devet jednočasovnih poseta u zatvoru, ispričao je svoju životnu priču - o tome kako je preživeo i kakav je osećaj biti sam toliko dugo.

Najt nije imao ni ogledalo u svom logoru. Nikada mu nije bilo dosadno.

- Nikada nisam bio usamljen. Ukoliko voliš samoću nikada nisi sam.

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #23 u: 11 Lipanj , 2017, 19:16 »
Evo i ministri upozoravaju naivne:

Češki ministar vanjskih poslova Lubomir Zaoralek pozvao je sunarodnjake da na odomoru budu pažljivi zbog rizika od terorističkih napada i da malo zauzdaju svoj pustolovni duh kako bi izbjegli tragedije.

Zaoralek je naglasio na Česi često precjenjuju svoju snagu u planinama ili na moru. Zbog toga ih, primjerice, desetak godišnje gine u Hrvatskoj, njihovoj najdražoj turističkoj destinaciji, prenosi agencija ČTK. Upozorio je i one Čehe koji će na odmor u razne resorte u Egiptu, Tunisu ili Turskoj da moraju biti svjesni da mogu završiti u opasnoj zoni ako ih napuste. "Nažalost, treba biti pažljiv i u nekim europskim zemljama koje su bile metom terorističkih napada", kazao je Zaoralek. Ministarstvo vanjskih poslova namjerava otvoriti konzularne agencije u popularnim odmaralištima u Hrvatskoj, Bugarskoj i Španjolskoj. Također, u Hrvatskoj i Bugarskoj češki će policajci tijekom sezone pomagati domaćim policajcima.


 Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi - Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #24 u: 07 Kolovoz , 2017, 10:18 »
Još jedna tragična smrt:

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

ČETIRI DANA OD NESTANKA PRONAĐENO TIJELO POLJAKINJE: HGSS-ovci mrtvu ženu pronašli na jednom od vrhova Biokova

Pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) pronašli su danas oko podneva na obraslom puteljku biokovskoga vrha Strn iznad Živogošča mrtvo tijelo 55 godišnje M.W. iz Poljske, za kojom su tragali četvrti dan po dojavi o njezinu nestanku.

Dvadesetak HGSS-ovaca iz Splita, Šibenika, Dubrovnika, Gospića i Makarske i u nedjelju ujutro krenuli su, četvrti dan za redom, s psima tragačima krenuli u potragu na nestalom poljskom državljankom. Njezino mrtvo tijelo pronašli su na obraslom puteljku biokovskog vrha Strn iznad Živogošča, doznaje se od voditelja makarske stanice HGSS-a Tončija Lalića.

Poljska državljanka krenula je u četvrtak u jutro iz Živogošča, gdje je inače ljetovala s obitelji, prema biokovskom vrhu Strn  te je oko podnevnih sati zatražila pomoć, rekla je da nije ozlijeđena, ali je dehidrirala te da se nalazi negdje na predjelu planine Biokovo.

Odmah po dojavi, u akciju su krenuli pripadnici HGSS-a iz Makarske i Splita kojima su se pridružili Imoćani, a u potražnoj akciji iz zraka pomoć im je pružio helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i dron.

Akcija spašavanja odvijala se na velikom i teškom biokovskom planinskom terenu područja Strn, potragu je otežavalo jako vruće i sparno vrijeme, a nestala Poljakinja nije se javljala na mobitel kojega nije mogla locirati ni bazna stanica teleoperatera, izvijestio je Lalić. Rekao je je također kako će tijelo M.W. iz Poljske pripadnici HGSS-a prenijeti do Jadranska magistrale gdje će ga preuzeti odgovarajuće službe.

Lalić je još jednom istaknuo kako, uz sva brojna upozorenja HGSS-a, tiskane karte Biokova koje se nude gostima u svim turističkim uredima na Rivijeri, s posebnom uputama kada je riječ o odjeći, obući i vodi te planinskim putovima, turisti olako shvaćaju moguće opasnosti planine Biokovo pa nakon završene akcije kod Živogošča, 20-ak pripadnika HGSS-a krenulo je u novu akciju potrage dojavljenu iz mjesta Podaca – dvadesetak kilometara jugoistočno od Makarske.

Isto, ali s preporukama HGSS-a:

Poljakinja nestala na Biokoviu pronađena je mrtva poviše Živogošća, javio je HGSS.

Poljska državljanka nestala na Biokovu, pronađena je mrtva poviše Živogošća. "Ekipe HGSS-a Makarska, Split, Šibenik, Zadar, Dubrovnik i Gospić su odradile sve kako bi pronašli nestalu Poljakinju. Nažalost pronađena je mrtva", javili su iz HGSS-a.

Osim u spašavanju, HGSS je veoma aktivan i u prevenciji nesretnih slučajeva. Tako osim na društvenim mrežama, građane korisnim informacijama i uputama opskrbljuju i putem svoje internetske stranice.

Što se tiče planinarenja, poput odlaska na Biokovo, prenosimo njihove upute:

- Ne ići u planinu sam, ne odvajati se od skupine
- Obavijestiti obitelj o svom smjeru kretanja i vremenu povratka, i držati se toga
- Upisati se u knjigu posjetitelja na planinarskim domovima
- Pitati i poslušati savjet domara ili iskusnih planinara
- Računati na moguću promjenu vremena, imati sa sobom rezervnu toplu odjeću, kapu i zaštitu od kiše i vjetra
- Nositi uvijek baterijsku svjetiljku
- Nositi uvijek šibice ili upaljač i svijeću
- Nositi uvijek malu osobnu apoteku za pružanje prve pomoći
- Na svakom dužem izletu nositi planinarsku zemljopisnu kartu i po mogućnosti kompas
držati se markiranih planinarskih puteva
- Na nogama nositi čvrste, udobne cipele s gumenim rebrastim potplatom
- Zimi biti posebno oprezan i misliti na rano padanje mraka
- Ne ići zimi na izlete koje ne poznajemo u ljetnim uvjetima
- U viša brda zimi ne ići bez iskusnih članova u planinarskoj skupini
- Nakon obilnih snježnih padalina tri dana ne ići u više planine
- Pratiti vremensku prognozu i obavijesti o stanju snijega i rizicima od lavina

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Ljudi u divljini
« Odgovori #25 u: 09 Kolovoz , 2017, 19:20 »
Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Jo Bentfeld, rođen kao Hans-Joahim Blankenburg, oduvek je želeo da živi u netaknutoj prirodi bez buke i vreve. 1932. Iako je radio kao stolar i policijski komesar, uspeo je na kraju da ispuni svoj san iz detinjstva.

 

Pre oko 40 godina prvi je rešio da se osami. Otišao je u Skandinaviju, ali za njega ti krajevi nisu bili dovoljno usamljeni. Smetali su mu turisti kojih je leti previše, pa je rešio da ode još dalje. U Kanadi, blizu granice sa Aljaskom, našao je ispunjenje sna o samoći. Pratio je put koji je otvoren samo nekoliko meseci godišnje, a kada je stigao do kraja, još tri dana se probijao kroz divljinu Jukona da bi najzad našao mesto koje će postati njegov dom.

Neko vreme mu je društvo pravila supruga Sabine, koju je upoznao u Nemačkoj, gde povremeno dolazi da bi predstavio svoje knjige. U međuvremenu su se razveli i Bentfeld je ponovo sam. Za 30 godina, koliko živi u kolibi na jezeru, posetilo ga je oko 30 ljudi, među njima njegova dva sina s porodicama, novinari i mala filmska ekipa, koja je snimila video o njegovom životu.

 

 

Bentfeld kaže da je “sam svoja domaćica” i da zbog toga pre podne obavlja kućne poslove: kuva, pere, krpi itd. Druga polovina dana rezervisana je za lov, ribolov i pešačenje. Kada sve to uradi, “pusti mozak na ispašu”.

 

Sve što mu je potrebno sam lovi, skuplja, ili pravi, pa su mu troškovi života veoma niski: oko 300 evra godišnje odlazi na brašno, kafu, začine i, naravno, municiju.

"Sve ostalo nalazim u prirodi. Lov, ribolov, bobičavi plodovi, gljive i povrće iz prirode", kaže on.

 

Ovakav način života, naravno, nosi i izvesne rizike: neizlečive bolesti, nagle promene vremena i divlje životinje mogu imati koban ishod. Joa to mnogo ne brine.

 

"Ja sam neizlečivo zdrav i proveo sam 30 godina bez lekara u bespuću divljine. Sledeće indijansko selo udaljeno je sedam dana pešice kroz prašumu", kaže.

Iako ima već 85 godina, u dovoljno je dobroj formi da može sam da preživi. Svež vazduh i svakodnevni poslovi u prirodi očigledno usporavaju starenje i propratne tegobe. Ne brinu ga ni medvedi i vukovi koji lutaju kanadskim šumama.


"Na severu nema opasnih životinja, samo neopreznih, glupih ljudi", izjavio je u intervjuu.

 

Bentfeldov moto glasi: “Odsustvo potreba je majka slobode”. Daleko od potrošačkog društva izgradio je vlastiti raj. Na pitanje kakav je osećaj živeti slobodno u samoći u Kanadi, Bentfeld odgovara na najlepši mogući način:

 

“Euforičan, kao da lebdite na ružičastim oblačićima.”

 

Ono najlepše u tome za njega je svaki novi dan bez ljudi. Ipak priznaje da ima nešto što mu nedostaje: svakodnevnih 2,5 deci piva “Trolinger” koje je "Bog dozvolio svakom Švabi”.