Psihologija preživljavanja

  • 7 replies
  • 716 views
*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Psihologija preživljavanja
« u: 26 Travanj , 2017, 10:50 »
I ovdje, a i na FP, bavili smo se različitim problemima preživljavanja, opremom, postupcima, važnim stvarima, kao što su voda, vatra, orijentacija, sklonište, ali mislim da nam je promakao najvažniji aspekt: psihološki aspekt preživljavanja. Zato otvaram ovu temu, idemo sa znanjem i iskustvima (vašim i tuđim)...

Kako ja ovu problematiku vidim, u prvom redu se to odnosi na moral, kako ne upasti u krizu, kako se boriti sa samim sobom, sa stresom, osobito ako ste pojedinac u takvoj situaciji. Usamljenost, napuštenost..

Ako ste u skupini dolazi do drugih problema, najglasniji uvijek ima tendenciju vođenja, a onda može tek krenuti ludilo zbog krivih procjena, neznanja i povrijeđenog ega. Imam dragu osobu s kojom planinarim, a nevjeroajtno kako ima dar za uvijek krenuti krivim putom. Jako puno napora, objašnjavanja i argumenata, prije nego što ostatak ekipe prihvati moje mišljenje.

Također, slijedći važan aspekt je borba s gladi. To uključuje i korištenje razuma, a ne osjećaja, kada treba pojesti crva jer je pun bjelančevina, ma kako god to gadno izgledalo. Postoje različite vježbe i postupci kojima se potiskuje osjećaj gladi...

U ovu skupinu problema spada i borba s umorom...

Idemo!

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #1 u: 21 Svibanj , 2017, 19:57 »
Da malo pokrenemo temu.
U slučaju da slučaj čovjeka natjera na preživljavanje, nekoliko čimbenika igra odlučujuću ulogu: uvjeti u kojima se našao, oprema, fizička kondicija, znanje i PSIHOLOGIJA PREŽIVLJAVANJA. Zapravo, ovaj posljednji čimbenik upravo je onaj ključni, osobito ako taj proces traje dulje vremena. Jasno, bilo je bezbroj slučajeva koje bi mogli opisati pod pojmom „preživljavanje“, ali samo manji dio njih je evidentiran i danas se uzimaju kao nekakvi referentni na temelju kojih se rade studije i uzimaju iskustva. Međutim, i kada se iz tog manjeg popisa pogledaju različiti slučajevi, vidimo da je teško dati neko pravilo tko je preživio: u slučajevima kada su ljudi raspolagali dovoljnim sredstvima, pa i znanjem, znali su stradati jer su se utopili u apatiji i beznađu, a postoje i slučajevi kada su preživjeli ljudi u nemogućim uvjetima, prije svega zahvaljujući snazi volje.


Kada se dogodi krizna situacija, pojavljuje se psihosomatska reakcija koja se definira kao stres izazvan borbom za opstanak, a to je uobičajena reakcija na opasnost koju posjeduju svi ljudi i životinje -  stanje ljudskog tijela koje možemo opisati kao reakciju organizma na pritisak. Taj stres se javlja kada smo u strahu od toga da bi nas netko mogao fizički ili emocionalno povrijediti, bez obzira na to je li prijetnja stvarna ili je naš organizam tako percipira. Jasno je kako će se osoba koja se bori za opstanak susresti s mnogo različitih stresnih situacija koje će izravno utjecati na njezinu psihu: biti sam u nepoznatom okruženju izložen svim raznim rizicima, glad, povrijede, bolest, te čak i smrt kao vrlo izvjestan ishod, a sve će to uzrokovati iznimno jak utjecaj stresa na naš organizam u uvjetima preživljavanja.

Ništa manje nije stresno ni pronalaženje vode i hrane, pronalaženje i izrada skloništa i obrana od potencijalnih opasnosti. Izvori stresova biti će različiti:
•   strah i uznemirenost;
•   ozlijede (bol i moguće pogoršanje stanja ozlijede) i bolest;
•   hladnoća i vrućina;
•   žeđ i glad;
•   nesanica i umor;
•   dosada, samoća i izolacija.

Međutim, kako je stres je prirodna reakcija ljudskog organizma u ekstremnim situacijama, stres također pomaže da se povećaju fizičke i mentalne sposobnosti čovjeka: razorni čimbenici vrše agresivno djelovanje na organizam - stresorno djelovanje, a odgovor organizma se naziva stres-reakcijom.

Njihova interakcija se odvija kroz 3 faze:
1.   faza alarma — šoka — kada se organizam suočava sa štetnim čimbenicima;

2.   faza rezistencije - kada organizam pruža otpor štetnim čimbenicima pokušavajući uspostavi ravnotežu, u ovoj fazi stres vas može motivirati da u određenoj situaciji date maksimum od sebe;

3.   faza iscrpljenosti - kada organizam iscrpljuje svoje snage u obrani od štetnih čimbenicima i "prepušta" im se, stres koji traje predugo dovodi do simptoma slabosti, depresije, straha i do gubljena organizacijskih sposobnosti i dovesti vas do situacije da ne možete pravilno rasuđivati ni najosnovnije stvari.

Očito je kako je cilj zadržati se u drugoj fazi i iskoristiti stres konstruktivno. Kako ne bismo došli u treću fazu stresa moramo ga kontrolirati, što je iznimno teško.

To možemo postići određenim postupcima:
•   Nemojte se predati bez borbe, nemojte paničariti i imajte pozitivan stav (zdrav razum, hrabrost, sabranost);
•   Identificirati i suočiti se sa samim izvorom stresa i pokušati posložiti probleme prema njihovom prioritetu, i rješavati ih jednog po jednog;
•   Ne potiskivati emocije – plakati, prepričati što se dogodilo – i ako imamo kome, i ako nemamo kome (sam sebi ili imaginarnom prijatelju);
•   Energiju i potiskivanu agresiju, isprazniti kroz kontroliranu fizičku aktivnost: traženje i izradu skloništa, prikupljanje hrane i vode, prikupljanje ogrijeva i paljenje vatre, pružanje prve pomoći;
•   Odvojiti dovoljno vremena za san i odmor, osim ako ste u situacijama da morate brzo reagirati, koliko je god moguće, spavati kvalitetno i dobro – pravilan ritam spavanja, u isto vrijeme, ne uzimati sredstva koja nas drže budnima – kava, čaj;
•   Planirati i organizirati obveze, napraviti redoslijed zadaća i pri tome ostaviti što manje vremena za razmišljanje (stara narodna kaže: dokoni mozak vražje je igralište);
•   Ne dozvoliti nagomilavanje aktivnosti (prema narodnoj: što možeš danas ne ostavljaj za sutra).

Stres nije bolest koji se može tretirati lijekovima i izliječiti, pa ako ne uspijemo savladati stres pretvoriti ćemo se u loše motiviranu, slabu, preplašenu osobu koja će na kraju izgubiti bitku. U nametnutim kriznim situacijama najlakše je prepustiti se, doživjeti slom, sažalijevati se i "zakapati glavu u pijesak", nadati se da je to samo ružan san koji će uskoro proći. Neće proći, a sa takvim razmišljanjem situacija će se još i pogoršavati, naime, u takvoj situaciji ne može vam pomoći nitko osim vas samog, pa ako sami sebi ne želite pomoći unaprijed ste osuđeni na propast.

Zbog toga, samo pozitivan stav i djelovanje, ali ne samo djelovanje kako bi otklonili trenutnu prijetnju, nego proaktivno djelovanje, izlaženje problemima koji se još nisu ni pojavili u susret, razmišljanjem dva koraka unaprijed (po vedrom vremenu prikupljate ogrijev, jedan korak naprijed je naložiti vatru s tim drvima, razmišljati dva koraka unaprijed je pretpostaviti da može sutra pasti kiša, pa ne samo prikupljati ogrijev, nego ga i skladištiti tako da ne pokisne, a vatru ložiti tamo gdje je kiša neće izgasiti), možemo pobijediti stres i povećati vjerojatnost vlastitog ili skupnog preživljavanja.

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #2 u: 21 Svibanj , 2017, 23:19 »
PANIKA

Milijuni godina evolucije ugradili su u nas određene primitivne  mehanizme, kojih nismo svjesni, a upravljaju našim reakcijama. Jedan od tih mehanizama je i panika -stanje izvanrednog straha od stvarne ili pretpostavljene opasnosti po život. Panika je ponašanje koje se javlja u opasnim i kriznim situacijama.

Tijelo posjeduje automatski odgovor na strah koji priprema čovjeka ili na suočavanje sa opasnošću ili na bijeg od nje. Percepcija stvarne (ili navodne ozbiljne prijetnje) u mozgu može smanjiti ili eliminirati promišljenu pozornost - u korist nekog od triju iskonski ugrađenih žurnih programa, koji se odvijaju nesvjesno:
•   bijeg,
•   borbu,
•   ukočenost .


Osoba kod koje je došlo do napada panike osjeća:
•   probadanje u prsima,
•   intenzivan strah ili tjeskobu uz teško ili ubrzano i plitko disanje,
•   jaki bol ili stezanje u prsima koji se penje prema vratu,
•   porast otkucaja srca,
•   znoji se i trese, osobito dlanovi,
•   osjećaj gušenja,
•   uznemirene osjete u trbuhu,
•   strah da će umrijeti, izgubiti kontrolu ili poludjeti,
•   osjećaj da je odvojen od sebe ili od realnosti,
•   slabije vidi,
•   tijelo drhti, a potom se pojavljuju mučnina i vrtoglavica te pojačan dotok krvi u obraze.

Uz navedene simptome, također ljudi imaju osjećaj da će se onesvijestiti, iako to nije moguće (kako bi došlo do nesvjestice, krvni bi tlak morao biti znatno snižen, a kod napadaja panike situacija je obrnuta - krvni tlak se povećava).

Općenito, iako ljudi tijekom napadaja imaju osjećaj da će doživjeti srčani udar ili umrijeti, medicina kaže kako napadaji panike nisu opasni za zdravlje, jer su zapravo sastavni dio tjelesne obrane koja izaziva pojačano lupanje srca koje pumpa veće količine kisika u ruke i noge kako bismo mogli pobjeći iz potencijalno opasne situacije ili se suprotstaviti onom što nas ugrožava.

Napadaj panike u izrazito stresnoj situaciji ne može se izbjeći jer se ta reakcija pojavljuje se kao posljedica instinktivnog osjećaja ugroženosti, kad se organizam, prema modelu “napadni ili bježi”, želi ili suprotstaviti ili pobjeći od onog što ga ugrožava. Zbog toga je prva pomoć kod napadaja panike: utišati negativne misli i duboko disati. Disanje vršite na slijedeći način: položite ruke na trbuh, malo iznad pupka, i usredotočite se na disanje promatrajući podizanje i spuštanje ruku, pri tome dišite polako, pri udahu brojite do tri, a pri izdahu do četiri. Ne pokušavajte ništa na silu, samo dišite i pustite da panika na kraju ode. Koliko god stiuacija bila rizična i opasna, djelovanje pod stresom može još više pogoršati situaciju, zbog toga je potrebno anulirati paniku, pa onda poduzeti neku reakciju. Pri tome poslužite se nekim tehnikama za pobjeđivanje straha - suočite se s njim, pokušajte pronaći informacije koje vam nedostaju (možda situacija i nije tako opasna, ali zbog panike to niste u stanju vidjeti) kako biste stvari pojednostavili i vizualizirajte pozitivna rješenja jer, koliko god situacija bila loša, strahovi opet mogu biti gori od stvarnosti.

Kad vas obuzmu negativne misli, upitajte se što je najgore i najbolje što se može dogoditi, pojednostavite situaciju i usredotočite se na ono što vas može izvući iz pogibelji, kupite vrijeme potrebno da se panika smiri, kako biste smireni mogli trezveno razmisliti o daljnjim potezima.

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #3 u: 28 Svibanj , 2017, 01:14 »
Strah je emocionalna reakcija, genetski programirana reakcija, intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje situacije koje nas potencijalno mogu ugroziti: izazvati ozlijedu, bolest ili smrt (bila ona realna ili ne), a nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene ozbiljne prijetnje. Izražavanje straha nije naučeno i u svim kulturama je identično. Nitko nije imun na strah, samo različito reagiramo na njega jer se s njim i rađamo (rađamo se s tri osnovna straha: od pada, od napuštenosti i od iznenadnih glasnih zvukova), a kroz život se suočavamo se sa šest vrsta straha:  strah za preživljavanje (posljedica neizvjesnosti u budućnosti), strah od nepoznatog (stvara strah od promjene), gubitak / napuštanje (proizlazi iz iskustva napuštenosti), strah od izdaje (manifestira se kroz probleme s povjerenjem), strah od odbacivanje i strah od umiranja (generira strah od obolijevanja).

Razlikuju se ova tri osjeta straha:
•   Tjeskoba –  mogu pobjeći iz ove situacije, ima spasa i bijeg je moguć;
•   Panika – ne znam mogu li pobjeći iz ove situacije, postoji šansa, a možda i ne, ali ima smisla probati (brzo, brzo, brzo!).
•   Užas – ne postoji izlaz iz ove situacije, ne mogu ništa učiniti što bi me spasilo iz ove situacije - kraj.

    Zadaća  reakcije straha je da nas zaštiti u situacijama koje su opasne za život, pa je tako normalno da potrčimo kada se automobil približava ili se ukočimo kada vidimo zmiju pored noge. U modernom životu, odvojeni od svoje stvarne prirodne okoline, susrećemo se s različitim strahovima koji su nam nametnuti kao što su strah od neuspjeha ili strah od reakcije okoline na naše poteze, ali ti strahovi su u uvjetima preživljavanja nebitni i smiješni.

    U uvjetima preživljavanja strah je pozitivan jer nas prisiljava koncentrirano sagledati situaciju u kojoj se nalazimo, ili u kojoj se možemo naći, s različitih aspekata i ukazati na neke stvari na koje normalno ne bismo uočili. S više obrađenih informacija pruža nam se i veći izbor reakcija, a samim time i povećava vjerojatnost preživljavanja. Svojim utjecajem na tijelo koncentrira ga na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sustav u stanje spremnosti i potiče na pozorno motrenje onoga od čega prijeti opasnost.

    Međutim, na izazove, općenito u životu, a u uvjetima preživljavanja još i naglašenije, u ne odgovaramo uvijek racionalno, pa će zbog toga nekontrolirani strah izazvati reakciju koja će osobu paralizirati od straha, a to je upravo ona reakcija koja najgora, u najgore moguće vrijeme.

    Strah potiče tijelo na lučenje većih količina kortizola i adrenalina, koji imaju za poslijedicu narušavanje imunološkog sustava jer tijelo ne može neograničeno dugo podnositi njihovo djelovanje. Tako u trenutku napada straha tijelo gubi snagu te doživljava stres i emocionalnu patnju, dok kronični strah ozbiljno narušava zdravlje. Posljedice straha su ubrzan puls, poteškoće pri disanju, nedostatak zraka, a u nekim slučajevima čak i bol u grudima, sušenje usta, dijareja, i pojačano znojenje.


*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #4 u: 28 Svibanj , 2017, 01:18 »
    Kako pobijediti strah u uvjetima preživljavanja? Nema jednoznačnog odgovora, ali postoje različite metode, u prvom redu borba protiv samog sebe - suočavanje sa strahom, a zatim i odluka da poduzmete ono što želite ili mislite da treba:

•   Strah generira misli koje počinju od uvjerenja: “Ne mogu”, a to se onda pretoči u niz negativnih scenarije o predstojećim događajima. Te misli prenaglašavaju neke detalje i ne odgovaraju stvarnom stanju stvari, zato ih ograničite, pa onda čiste glave sagledajte što je za vas dobro.

•   Iskonski mehanizam generira strašljive misli kako bi nas zaštitile i zaustavile u opasnim situacijama, pa iako nisu istina, stvoriti će bolji uvid u to što biste sljedeće mogli i trebali učiniti, te može poslužiti kao glas razuma i opreznosti.

•   Strah uključuje i već opisane fizičke reakcije, morate ih prepoznati i prihvatiti, jer tek onda možemo preusmjeriti tu energiju straha u uzbuđenje i entuzijazam.

•   Nije sramota priznati da te je strah, to za posljedicu ima donošenje svjesnije odluke, a protivljenje strahu samo ga još više jača. Shvatimo li što to strah generira, na što nam usmjerava misli, shvatiti ćemo što stvarno želimo.

•   Ne smijemo se osloboditi straha u potpunosti jer se time gube obrambeni mehanizmi, međutim, mora se promijeniti odnos prema strahu tako da ga prihvatite s dozom znatiželje.

•   Kada u lošoj situaciji smislimo zamisao koja nas može spasiti,  strah možemo u potpunosti poništiti, ali odmah nakon toga strah pokreće nebrojeno razloga zašto to neće uspjeti. Važno je samo racionalno odgovoriti na postavljena pitanja i tako iskoristiti strah za iznalaženje rješenja za nastalu situaciju.

•   Za borbu sa strahom potrebna je i fizička energija, energija za savladavanje napora, a takvo trošenje energije zahtjeva i fizički i psihički odmor, a taj odmor onda otvara prostor za kreativnost i inspiraciju.

•   Jedan od načina kako potisnuti strah,  zaustaviti zabrinutost i ohrabriti se, je i planiranje. Ciljevi planiranja moraju biti jasni, plan što jednostavniji, a osobito se usmjeriti istraživanju svih aspekata koji mogu utjecati na plan. Planiranje provesti svjesni da plan može poći ukrivo i da u svakom trenutku mora postojati nekakva alternativna opcija, u protivnom strah može poništiti sve dotadašnje uspjehe i usmjeriti nas u beznađe. U kakvu god planiranu akciju krenuli, morate imati svijest kako trebate izdržati i ustrajati u tome, biti hrabar, imati strpljenja – to je sposobnost koja će vam omogućiti da budete čvrsti i prije nego što počnete dobivati povratne informacije.

•   U skupini koja preživljava fokusirati se na druženje s pozitivnim osobama, s osobama koje se imaju volje boriti za izlazak iz loše situacije, te se odmaknuti od negativnih osoba koji uvijek pronalaze razloge zašto bi se trebali bojati i čega bi se trebali bojati. U takvim skupinama zadržati pozitivnu dozu straha prema svemu što najglasniji predlažu. Za razbijanje i pojedinačnog i kolektivnih strahova je ohrabrivanje drugih u svim situacijama – pokazivanje povjerenja u druge i njihovo ohrabrivanje („možeš ti to“) podiže duh pojedinca, a onda i skupine. Fokusirajte skupinu na rješavanje problema i ne dajte im vremena za razmišljanje i strah.

•   Za saniranje straha važno je analizirati situaciju, detektirati probleme (uključujući i problem straha), odgovoriti na pitanje što nam se najgore može dogoditi i onda na postavljena pitanja i probleme pronaći racionalan i jednostavan odgovor. Komplicirani odgovor može još samo dodatno zakomplicirati situaciju. Krivo postavljeni ciljevi uzrokovati će neodlučnost i još veći napad straha.

•   U koliko je situacija baš loša, dobar korak je prihvaćanje najgorega mogućeg scenarija, u koliko do njega dođe. Tako će stres nastao zbog odbijanja suočavanja s istinom iznenada će nestati, što nam onda daje slobodu početi s akcijama kako do najgoreg ne bi ni došlo, mirniji, bistriji i sposobniji za kreativnost jer ste u poziciji da konstruktivno djelujete bez straha.

•   Ako se dovoljno dugo brinete i strahujete, sve loše će vam se i dogoditi, zato treba imati hrabrosti i poduzeti odlučne mjere, možda kasnije za njih više neće biti potrebe ili mogućnosti. Velika većina stvari o kojima se brinete nikada se neće ni ne dogodi. Međutim, ako umirite svoje strahove, vaša hrabrost će rasti, a time i vjerojatnost za preživljavanje. Morate biti spremni na rizik kako bi uspjeli, jer što više tražite sigurnost i uljuljkujete se u lošoj situaciji, to je manje imate šanse za uspjeh i spas.
« Zadnja izmjena: 01 Lipanj , 2017, 06:29 od poljičanin »

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #5 u: 03 Lipanj , 2017, 00:13 »
   Kada se nađemo u uvjetima preživljavanja, to znači da nam se neposredno ranije dogodila neka katastrofa koja nas je natjerala na preživljavanje. Takve situacije gomilaju različita emotivna stanja od kojih je jedno i zabrinutost. Zabrinutost je usko povezana i sa strahom,  normalno je da se bojimo, a taj strah dovodi po pojave uznemirenosti.

   U normalnim životnim uvjetima svi se mi povremeno brinemo o nečemu (o profesionalnom razvoju, o onima koje volimo jer želimo da oni budu sretni), međutim, u takvim uvjetima zabrinutost je normalna i dogoditi će se to da ne možete prestati očekivati najgore. U takvim uvjetima pretjerane, nekontrolirane zabrinutosti, ona može uzrokovati značajne dopunske poteškoće koje će samo još usložiti vaše stanje, pad aktivnosti na izlasku iz krizne situacije, odugovlačenje se s poslom, a i relativno nebitne aktivnosti odlažu se unedogled.  Osim toga, remeti se i odnos s osobama s kojima ste se našli u nevolji - postaju udaljeni i usiljeni i obilježeni su svađama, nervozom i povlačenjem u sebe.

   Zabrinutost može biti snažna motivacija, ako se brineš hoćeš li napraviti ispravan korak, vjerojatno ćeš na vrijeme početi poduzimati određene mjere, a to će ti pomoći da ga napraviš ispravno. Zabrinutost i strah nisu ti neprijatelji dok god te potiču na ispravne odluke i postupke, jer ako ne postoji zabrinutost onda i nema motivacije koja nas tjera da nešto poduzmemo u svrhu izlaska iz postojeće situacije. Ako uspijemo zabrinutost staviti pod kontrolu, istovremeno ćemo vršiti kontrolu i nad strahom, dakle, kada kontroliramo uznemirenost generiramo pozitivan efekt, ali ako dopustimo da nas taj osjećaj zabrinutosti svlada, to može imati katastrofalne posljedice.

Kako savladati zabrinutost?
•   Bilo kakva djelatnost koja je usmjerena prema ostvarenju nekog cilja, odvući će vam misli od vaše zabrinutosti. Pazite, postavljanjem nekih velikih ciljeva i planova, dovesti će vas u situaciju da o njima razmišljate previše, a to vam donosi brigu i stres. Naravno, treba planirati izlaz iz postojeće situacije i definirati što je cilj kojeg želite postići, ali ako previše o tome razmišljate, to razmišljanje će vas odvesti u potpuno suprotnom smjeru – u zabrinutost. Stoga, kada postanete zabrinuti, poduzmite neku jednostavnu akciju odmah! To može biti bilo što, samo je važno da prestanete brinuti o tome o čemu god brinete.

•   Kada je potrebno potisnuti zabrinutost, potrebno je čvrsto donijeti odluku da ćete nešto uraditi, jer čak i ako donesete neku lošu odluku, a to je opet bolje od nedonošenja nikakve odluke -  istog trenutka ćete osjetiti nevjerojatno olakšanje jer ništa vam neće zadati više muka i zabrinutosti nego kada samo razmišljate o odlukama koje treba donijeti, ali pri tom ništa ne poduzimati po tom pitanju. Znači, odmah počnite poduzimati akcije u smjeru ostvarivanje odluke, ili makar  prikupljati informacije koje su vam neophodne i koje će vam olakšati donošenje odluka. Ako razvoj kasnije situacije pokaže da su odluke koje ste donijeli loše, donesite nove odluke koje će korigirati situaciju u ispravnom smjeru i pri tom iskoristite sve što ste do sada poduzeli, ako će to poduprijeti novu odluku.

•   U situaciji kada se previše stvari odigrava u vašoj glavi i kada vas to sve umara, napišite (ako nema papira, može i prstom po pijesku, štapom po zemlji) svaku stvar koja vas zabrinjava – bolje ćete se osjećati i imati ćete bolji uvid u svoje probleme. Osim toga, kada stanete i date sebi malo vremena za raditi na tom problemu, biti će vam lakše u sadašnjosti ako mentalno otpustite taj problem, bez obzira na to će se pojaviti u bliskoj budućnosti. Tako kreirate mentalne kategorije koje ćete rješavati prema prioritetu i na taj način stavljate taj problem u kategoriju problema o kojima trenutno ne brinete ("Ne mogu ništa uraditi po pitanju toga sve dok se ne stvore uvjeti za rješavanje tog problema").

•   Kako bi potisnuti zabrinutost, važno je suočiti se s problemima izravno i brzo, onog trenutka kada se problem i pojavi, jer, sve što više razmišljate o nečemu, sve je gore, ako odlažete reakciju na probleme, to će vas sve više i više mučiti, zadajući vam dosta psihološkog umora i stresa. U pravilu, više se mentalnog umora i zabrinutosti generira u razmišljanju o problemima, nego u tim samim problemima.

•   Povremeno prakticirajte kratke meditacije: zatvorite oči, zamislite kako sva napetost i zabrinutost odlaze iz vas, napuštaju vas, i pri tom lagano i sporo udahnite duboko nekoliko puta na nos. Ovo ponavljajte više puta tijekom dana.

*

Offline ssverko13

  • ****
  • 766
  • 6
  • Spol: Muški
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #6 u: 03 Lipanj , 2017, 15:23 »
Svaka cast. Toliko rjeci. :)

Poslano sa mog GT-I9195 koristeći Tapatalk

Gluplji seljak, veći krompir

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Odg: Psihologija preživljavanja
« Odgovori #7 u: 25 Lipanj , 2017, 16:18 »
     Našli smo se izvan normalnih uvjeta života i naša je egzistencija ugrožena. Poduzeti ćemo sve što je u našoj moći da se izvučemo iz takve situacije. Međutim, u takvim situacijama ništa nije jednostavno i svako moguće rješenje može dovesti u još složeniju situaciju. Suočeni s problemima: nedostatkom temeljnih životnih resursa i sredstava za preživljavanje, osobito zbog toga što ne postižete zadane ciljeve (dijelom ili u potpunosti) čime postajete svjesni mogućeg neuspjeha, javlja se ljutnja ili bijes, zapravo osjećaj frustracije.

     Ako se frustriranoj osobi čini da se frustracija može ukloniti, makar ne i u potpunosti, ljutnja onda frustriranu osobu čini agresivnom. Frustracija je psihičko stanje koje karakteriziraju unutarnje napetosti, neugodni osjećaji kao što su razočarenje, razdražljivost, ljutnja, ali i ponašanjima kao što su neprijateljstvo, doživljaj osobne nemoći i poraza. Znakovito je da što je cilj veći i značajniji, što je i motivacija jača, frustracija koja nastaje u slučaju neuspjeha je veća!

     Određena razina ljutnje je  neophodna za preživljavanje. Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Tako se ljutnjom  prilagođavamo kao odgovor na prijetnju, a ljutnja onda pokreće snažna, obično agresivna ponašanja koja osobi omogućuju da se bori sa napadačem ili nekom drugom prijetnjom.

     Frustracija u uvjetima preživljavanja može dovesti do slabljenja karaktera, gubitka morala i motivacije koji vode u depresiju, i zbog toga je opasna. Opet, frustracija je i individualna, svatko će u istoj situaciji reagirati različito, različito su i tolerantni na frustraciju. Pojedinci koji su naučili ustrajati unatoč frustraciji i upotrebljavaju frustracijske simptome kao znak da nastave s aktivnostima usprkos frustraciji i preprekama – daleko je vjerojatnije je i da će uspjeti. U protivnom, kada osoba jednostavno kaže “ne mogu više, odustajem“ znači da je podlegla nekontroliranoj ljutnji i frustraciji.

     Kako bi suzbili frustraciju, moramo poduzeti neke konstruktivne reakcije:
•   pojačan napor kojim nastojimo dostići cilj;
•   sagledati situaciju i izabrati bolji način, sredstvo ili smjer za postizanje cilja;
•   promijeniti primarni cilj nekim drugim ciljem koji ima istu svrhu;
•   promjenom određenih stanja ponovno sagledati i definirati čitav potpuno novi pristup problemu, čime se mijenja značaj prvobitnog cilja i odbacivanje starih postavki kroz nove ciljeve i nove akcije u dostizanju tih ciljeva.

     Podsvjesno se generiraju neki obrambeni mehanizmi za obranu od frustracije, međutim, potrebno je paziti da kada ti obrambeni mehanizmi postanu oblici jedini ili prevladavajući oblici reagiranja na frustraciju,  onda postaju neprilagođeno ponašanje na situaciju preživljavanja. Ti obrambeni mehanizmi su:
•   racionalizacija – traženje pogodnog povoda za opravdanje frustracije umjesto pravog razloga frustracije;
•   kompenzacija – ponašanje kojim se na neki drugi način, koji ne može dovesti do rješenja, nastoji zadovoljiti motiv izvlačenja iz pogibeljne situacije;
•   negiranje – neprihvaćanje neugodnih činjenica o okvirima u kojima se nalazimo;
•   rezignacija – odustajanje od svega što dovodi do potpune pasivizacije osobe čiji su ciljevi onemogućeni.