Rovovsko stopalo

  • 0 replies
  • 765 views
*

Offline poljičanin

  • *
  • 1621
  • 14
Rovovsko stopalo
« u: 17 Travanj , 2017, 16:14 »


Malo o čemu ovisimo na terenu, kao o našoj obući.

Jedna, ali jako ozbiljna, posljedica nošenja loše obuće u lošim uvjetima je „rovovsko stopalo“. Rovovsko stopalo izaziva promjene stopala koje nalikuju ozeblinama, ali koje to nisu. Te ozlijede nastaju nakon dugotrajna izlaganja hladnoći, vlazi, hladnoj vodi ili blatu. Rovovsko stopalo se javlja u uvjetima niskih temperatura, ali iznad točke smrzavanja, dok njihovu nastanku pridonose nekretanje i tijesna obuća.

Rovovsko stopalo je pratilo mnoge ratove, od Napoleonovog pohoda na Rusiju,  u zimskim mjesecima tijekom I. svjetskog rata, a potom tijekom Vijetnamskog i Korejskoga rata. Bolest je izazivala gljivična infekcija uzrokovana mokrim, hladnim i nehigijenskim uvjetima unutar vojne obuće. Vojnici su satima stajali u blatu ili čak u vodi. Obuća je propuštala vlagu u čarape koje se nisu mogle često mijenjati. Vojnicima su većinom dodijeljena dva para čarapa, pa su u pismima kući često zahtijevali da im se pošalju čarape. Infekcija je mogla dovesti do gangrene, pa i amputacije stopala. Rovovsko stopalo je pogađalo sve zaraćene strane, a recimo da su samo Britanci u zimskom ratu 1914. na 1915. godinu zabilježili oko 20.000 slučajeva te bolesti.



Početni stadij se manifestira crvenilom kože stopala do gležnjeva nakon koje  nastaje oteklina promjenom boje u crvenu ili plavu; koža je bolna, a već nakon 24 sata mogu nastati upalni mjehuri koji u završnom stadiju uzrokuju gangrenu. Uslijedilo je umrtvljenje živaca. Do promjena dolazi zbog oštećenja sitnih žila i njihove tromboze. U slučaju komplikacija bolesnik je mogao izgubiti prste ili cijelo stopalo.

Rovovsko stopalo danas liječi se postupnim zagrijavanjem stopala, antibioticima, zaštitom od mehaničkih ozljeda, a u teškim slučajevima kirurškom obradbom.



Posljedice rovovskoga stopala desetkovale su vojske, napose pješaštvo u rovovima (otuda i naziv bolesti). Vrlo je važna bila prevencija bolesti, pa je časnicima bilo naređeno da se brinu o stopalima svojih vojnika. Više puta dnevno stopala su se morala osušiti, premazati kitovskim uljem i navući suhe čarape.
"Zapovjeđeno je da vojnici trljaju stopala ujutro i to uz svjedoka. U sljučaju "rovovskog stopala" mogli ste završiti na vojnom sudu. To nije bila zabava."
“Uzeli bi vreću s pijeskom i oprali noge u hladnoj vodi. Nisu nas mogli opskrbiti toplom vodom. Zatim bi dobro izribali stopala na vreći i obuli suhe čarape.” Tijekom prve dvije godine Prvog svjetskog rata zabilježeno je desetke tisuće slučajeva bolesti nazvane "rovovska stopala".