Zmije

  • 22 replies
  • 4269 views
*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Zmije
« u: 26 Ožujak , 2017, 18:06 »
Čovjek uvijek može naučiti nešto novo.

Danas sam na HRT4 gledao dokumnetarni film: Čovjek, planina, zmija, cesta. Bolesno dobro.

Između ostalog, uvjek sam mislio da poskoci nisu aktivni noću, međutim, ovdje njihov vrhunski poznavatelj kaže da jesu, ljeti za vrućih dana. I da se lako onda pojave i u vreći za spavanje, ali da se onda mora ostati pribran kako se ne bi reagiralo naglo i izazvalo poskoka na reakciju.

I još puno korisnih informacija o poskocima...
...i Velebitu.

Malo i o zmijama u RH:

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
« Zadnja izmjena: 26 Ožujak , 2017, 18:15 od poljičanin »

*

Offline Gorštak

  • *****
  • 3279
  • 10
  • Spol: Muški
Odg: Zmije
« Odgovori #1 u: 26 Ožujak , 2017, 18:14 »
To je dokuemntara o onom planinarskom domu na Baškim Oštarijama i vlasniku Prpi, gledao nedavno  :thumbs: za preporuku je

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #2 u: 26 Ožujak , 2017, 18:27 »
Vidi sada ovo:

Poskok se boji vode i ne voli se smočiti osim ako nije pitanje života i smrti, pa ga se može otjerati i tako da ga se pošprica običnom vodom. Nekad je i jedna kapljica dovoljna.

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

U spomenutom dokumentarcu vidi se poskok kako izvrsno pliva nekim velebitskim potokom, koji je, u najmanju ruku, jako hladan i ljeti.
« Zadnja izmjena: 26 Ožujak , 2017, 20:03 od poljičanin »

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #3 u: 26 Ožujak , 2017, 19:02 »
Poskok (Vipera ammodytes)


Odrasla zmija, Neum, Hercegovina; Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Poskok živi u južnim dijelovima Austrije, sjeveroistočnim područjima Italije, na rubovima južne Češke i zapadne Mađarske, u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji, Albaniji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Turskoj i zapadnom Iranu. Ima ga i na području Kavkaza.


Vipera ammodytes rasprostranjenost (uključujući V. a. transcaucasiana) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi


Adult ssp. ruffoi Bruno, 1968, Ora (Trento), Italy (Photo by Paolo Mazzei) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Poskok je najveća europska zmija otrovnica. Prosječna duljina odraslog poskoka je od 60 do 80 cm. Mužjaci su u pravilu veći od ženki i ponekad narastu i do jedan metar. Rep im je vrlo kratak. Duljina mu iznosi 1/6 do 1/9 ukupne duljine tijela. Poskok ima karakterističnu trokutastu ili srcoliku glavu koja se jasno izdvaja od ostalog tijela. Na vrhu njuške nalazi se mali roščić po kojemu se poskok može lako prepoznati. Roščić je mekan i pokriven ljuskicama. U nekih je podvrsta usmjeren okomito, dok je u drugih ukošen prema naprijed. Glava poskoka prekrivena je ljuskicama, a zjenice su mu okomite.


Adult (Photo by Paolo Mazzei) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Temeljna boja poskoka je svjetlosiva u mužjaka, a sivosmeđa ili crvenosmeđa u ženki. Boja može biti promjenjiva, ali ne toliko kao u riđovki. Može se naći žućkastih poskoka, pa čak i takvih čija je temeljna boja svjetloružičasta. Duž čitave duljine tijela, do vrha repa, proteže se cik-cak linija. Ona u nekih poskoka može biti valovita, pa čak i isprekidana, te može tvoriti nepravilne rombove. Ta je linija tamnosive ili crne boje i jako se ističe na svjetlosivoj temeljnoj boji mužjaka. Kod ženki je ta linija uglavnom tamnosmeđa ili crvenosmeđa i manje se ističe na temeljnoj boji. Na bokovima se nalaze blijedosive ili smeđe mrlje i točkice. Trbuh je žućkast ili siv. Ponekad su na njemu prisutne crne ili tamnosive točkice. Vrh repa je crven, narančast, žućkast ili zelenkast. Za razliku od riđovki, crni su poskoci vrlo rijetki.

Način života i stanište

Poskok se najčešće može naći na suhim kamenitim područjima, obraslim niskim grmljem i drvećem, veći dio dana izloženim suncu. Može ga se naći i u rijetkim šumama, uz obrađene površine, posebice uz suhozidove u južnoj Hrvatskoj. Izbjegava vlažna staništa. U južnom dijelu područja rasprostranjenosti može se naći sve do 2500 metara nadmorske visine.


Adult (Photo by Paolo Mazzei) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Kada je sunca manje, u proljeće i jesen, poskok je uglavnom aktivan danju. Po ljeti, kada je danju vrlo vruće, poskoci postaju aktivniji u sumrak i po noći. Poskok je vrlo troma i spora zmija. Uglavnom ga se može vidjeti kako se sunča ili sporo kreće u potrazi za hranom. Ako je potrebno, može se i vrlo brzo kretati, ali obično je to na kraće udaljenosti, na primjer od mjesta sunčanja do obližnjeg zaklona. Uglavnom, brzina mu nije vrlina kojom se može pohvaliti. Kad ga se iznenadi, najčešće pokušava pobjeći. Ako mu to ne uspije, obično počne glasno siktati, a može pokušati i ugristi. Međutim, ugrizom se brani puno rjeđe nego većina drugih europskih ljutica. Pošto je spor i trom može ga se relativno lako uloviti, ali nikako ne preporučujemo da to radite, osim ako ne želite provesti najmanje tjedan dana u bolnici, s vrlo neugodnim simptomima trovanja.


Adult, Amoudià (Parga), Greece (Photo by Paolo Mazzei) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Ljeti se poskok može popeti na grmlje ili na niže drveće. To radi u potrazi za mladim pticama u gnijezdu ili da bi se sunčao. On voli sunce puno više nego riđovka.


Adult (Photo by Paolo Mazzei) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Glavna hrana poskoka su mali glodavci, gušteri i ptice. Ponekad jede druge zmije, pa čak i manje primjerke vlastite vrste. Plijen ubija otrovnim ugrizom, na isti način kao i riđovka. Guštere često grabi i odmah guta, dok glodavce pušta nakon ugriza, pa ih kasnije pomoću osjeta mirisa pronađe i proguta. Nažalost, ne zna se točno što u prirodi jedu mladunci poskoka. Vjerojatno love mlade guštere, a neki autori navode da jedu i kukce.


Adult, Kamešnica, Croatia (Photo by Stjepan Mekinić) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Poskoci se povlače na hibernaciju ujesen, obično krajem rujna ili u listopadu. U proljeće izlaze kada se dnevna temperatura digne iznad 15 °C. Kao i riđovke, poskoci ponekad uspužu na snijeg koji se topi, da bi se sunčali. Parenje se odvija krajem travnja ili u svibnju i traje od 20 do 30 dana. I mužjaci poskoka znaju se međusobno boriti na isti način kao i riđovke. Ženke rađaju žive mlade krajem kolovoza ili u rujnu. Netom izleženi mladunci dugi su od 15 do 18 cm. Odmah su opremljeni otrovom i otrovnim zubima te mogu zadati ozbiljan ugriz.

Otrov

Poskok je jako otrovan. Otrov mu je jači od otrova riđovke i drugih europskih ljutica. To je najveća zmija otrovnica Europe, pa ima najveće otrovne žlijezde i zube. Zubi vrlo velikih primjeraka mogu biti dugi i do 1 cm. To omogućuje ubrizgavanje otrova duboko u tkiva, što znatno pogoršava simptome trovanja. Oni su slični kao i u riđovke, samo što su izraženiji i brže se razvijaju. Nakon ugriza poskoka, bez obzira koliko je velik, potrebno je što brže potražiti liječničku pomoć. Napominjemo da ugriz velikog, odraslog poskoka može biti opasan po život i, ako se ne liječi, može ostaviti trajne posljedice!


Adult (male), Slovenia, May 2002 (Photo by Stefan Dummermuth) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

U nas živi samo jedna podvrsta poskoka – Vipera ammodytes ammodytes. U nje je roščić ukošen prema naprijed, a rep joj je crven ili žut. Na jugu Hrvatske (oko Dubrovnika i u Konavlima) možda živi i druga podvrsta, Vipera ammodytes meridionalis. U nje je roščić najčešće postavljen okomito, a rep joj je zelenkast ili žutozelen. Ova podvrsta nešto je kontrastnije obojena nego Vipera ammodytes ammodytes. Postoje još dvije podvrste poskoka: Vipera ammodytes montadoni, koja živi u Bugarskoj i dijelu Rumunjske, i Vipera ammodytes transcaucasiana, koja živi u području Zakavkazja, u Turskoj i u Iranu. Neki autori tvrde da postoje još i Vipera ammodytes ruffoi (sjeverna Italija) i Vipera ammodytes gregorwallneri (južna Austrija), ali ove dvije podvrste nisu znanstveno priznate.

Zmijski ugriz i njegovo liječenje


Zmijski su otrovi mješavine biološki aktivnih tvari koje žrtvu trebaju onesposobiti da je zmija lakše proguta. Iako su nastali da bi se koristili u lovu, zmije ih mogu koristiti i u samoobrani. Otrove vrlo grubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na krv, ubrzavaju ili sprječavaju grušanje krvi i/ili izravno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju tkivo, ali djeluju na živčani sustav i zaustavljaju guta7nje, disanje i kucanje srca. Nema zmije koja ima samo hemotoksine ili neurotoksine u otrovu. Ipak, u nekih prevladavaju hemotoksini, a u nekih neurotoksini. Ljutice imaju otrove u kojima prevladavaju hemotoksične tvari.


Adult (female), Krk, Croatia, July 2005 (Photo by Stefan Dummermuth) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Glavni simptom trovanja otrovom ljutica je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza. Kada je ubrizgana veća količina otrova, otok može zahvatiti veće dijelove tijela. Pritom se mogu javiti i drugi simptomi, kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev i nesvjestica. Može doći i do djelomičnog ili potpunog otkazivanja rada bubrega. Krv se može prestati grušati. Za razvoj simptoma vrlo je važno i mjesto ugriza. Najčešći su ugrizi u nogu ili ruku. Najopasniji su ugrizi u glavu i vrat, te ako je zmija ubrizgala otrov izravno u krvnu žilu.


Adult (female), Krk, Croatia, July 2005 (Photo by Stefan Dummermuth) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Jedini pravi lijek protiv trovanja zmijskim otrovom je posebni protuotrov koji zovemo i zmijski antiserum. On se dobija tako da se konjima, tijekom nekog perioda, ubrizgava određena količina zmijskog otrova. Nakon nekog vremena, u krvi konja razvit će se posebni proteini, tzv. antitijela, koja ga štite od djelovanja otrova. Nakon što se razvije dovoljna količina antitijela, krv se vadi te se iz nje posebnim biokemijskim postupcima ta antitijela izoliraju. Potom se pročišćavaju, pakiraju i šalju na tržište kao zmijski antiserum. U nas vrlo kvalitetan antiserum za liječenje ugriza naših zmija otrovnica proizvodi Imunološki zavod u Zagrebu.


Adult (male), Parga, Greece, October 2004 (Photo by Stefan Dummermuth) Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Nekoliko savjeta o prvoj pomoći kod ugriza zmije otrovnice


    1. Ne lovite zmiju koja vas je ugrizla! Lov najčešće završava dodatnim ugrizima.

    2. Ako ste zmiju ipak ulovili i ubili, treba je spremiti u neku posudu i ponijeti je sa sobom liječniku.

    3. Sjednite i pričekajte nekoliko minuta da vidite što će se dogoditi. Ako u roku od 30 minuta ne dođe do oticanja, zmija nije pri ugrizu ubrizgala otrov ili vas je ugrizla neotrovna zmija. Statistički promatrano, oko 30% svih ugriza su tzv. suhi ugrizi, tj. ugrizi pri kojima zmija nije ubrizgala otrov. I ugrizi nekih neotrovnih zmija znaju biti vrlo neugodni i bolni, ali mjesto ugriza nikada jako ne otekne.

    4. Ako se javi oticanje, ugriženo mjesto (najčešće je to ruka ili noga) treba odmah zavezati zavojem ili maramom i što manje pomicati.

    5. Ugriženu osobu treba što prije odvesti liječniku, po mogućnosti u bolnicu.

    6. Mnogi protokoli za pružanje prve pomoći navode da ranu treba zarezati sterilnim nožem ili skalpelom. Pošto nož nije nikada sterilan, opasno je njime rezati ranu, jer se time u ranu mogu unijeti bakterije. Ne preporučuje se nož sterilizirati na plamenu, jer to najčešće nije dovoljno za dobru sterilizaciju. Osim toga, ranu treba zarezati stručno; nestručnim rezanjem samo se pojačava krvarenje i pogoršava stanje mjesta ugriza. Najbolje ju je stoga zavezati zavojem i što prije otići u bolnicu.

    7. Dobro postavljen podvez može dosta usporiti širenje otrova. Podvez mora biti stegnut toliko da spriječi širenje otrova, ali ne smije ometati krvotok. Pošto je nestručnjaku to vrlo teško odrediti, ne preporučujemo stavljanje podveza. Prejako stegnut podvez samo pogoršava stanje ugriženog mjesta ispod podveza i može dovesti do odumiranja tkiva odnosno do gangrene.

    8. Mnogi ljudi na izlete u prirodu nose zmijski antiserum kako bi ga, u slučaju da su ugriženi, mogli dati sami sebi. TO NIKAKO NEMOJTE ČINITI!! Možda ste alergični na zmijski antiserum. Ako je tako, nakon njegova ubrizgavanja javit će se čitav niz alergijskih simptoma (na primjer gušenje, nesvjestica) koji mogu biti smrtonosni. Zmijski je antiserum posebni lijek koji treba davati samo u medicinskim ustanovama, a najbolje je ako se to obavi u bolnici. Ako se pri davanju antiseruma i pojave znaci alergije, liječnik će ih znati suzbiti i spriječiti nastanak tzv. anafilaktičkog šoka. Ali ako si sami ubrizgate antiserum, a alergični ste na njega i nalazite se daleko od liječnika, onda vas simptomi preosjetljivosti na antiserum mogu usmrtiti brže nego zmijski otrov.

    9. Ne bojte se zmija i njihova ugriza! Od otrova naših otrovnica ne umire se često i brzo. Ako se i nekoliko sati nakon ugriza riđovke ili poskoka dođe do liječnika, vjerojatnost da ćete ozbiljno stradati je mala. Osim toga, zmijski su ugrizi vrlo rijetki. U krajevima gdje je poskok česta životinja više ljudi pogine od elementarnih nepogoda (požara, poplava, potresa) nego od zmijskog ugriza.

Tekst je prenesen s Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline Preppy

  • *
  • 3909
  • 19
  • Spol: Muški
  • Osnivač
Odg: Zmije
« Odgovori #4 u: 28 Ožujak , 2017, 09:34 »
Ja u zivotu nisam vidio otrovnicu, mozda sam slijep ili corav, ali puno hodam po prirodi, pogotovo ljeti...
Imam uzasno veliko postovanje prema zmijama, kada vidim obicnog sljepica se smrznem  :D
Ovo sa alergijom na serum nisam znao, dobro znati!

*

Offline Bushcraft Wolf

  • ****
  • 860
  • 10
  • Spol: Muški
Odg: Zmije
« Odgovori #5 u: 04 Travanj , 2017, 11:34 »
U prirodi sam otrovnicu,točnije riđovku vidio jednom prije nekih 10+ godina...i nikad vise...
The world is big and I want to have a good look at it before it gets dark...

*

Offline zvonjola

  • ****
  • 609
  • 9
  • Spol: Muški
Odg: Zmije
« Odgovori #6 u: 04 Travanj , 2017, 16:57 »
Moja slika sa Kleka od 02.04.2017.!U glavnoj ulozi tri poskoka u grupnjaku na stazi prema domu.Rijetko se viđa!
Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #7 u: 04 Travanj , 2017, 20:37 »
Prije nekoliko godina, nakon spuštanja s Laktinog vrha prema Kuginoj kući, Srednji Velebit, svakih cca 100 m, na oko 30 m od nas (bili smo s djecom, pa smo luplali jače nogama i štapovima) šmugno bi po jedan poskok (cik-cak pruga po leđima), na dionici kada prestaje strmi spust i počinje put po ravnom. Nekih 8 do 10 komada. Sredina kolovoza, oko 18 h. Prije i poslije toga na svim planinarenjima zajedno ih nisam vidio toliko.

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #8 u: 04 Travanj , 2017, 22:10 »
Riđovka (Vipera berus)


Riđovka je najrasprostranjenija od svih zmija. Živi u većem dijelu Europe i rasprostranjena je preko čitave južne Rusije sve do Dalekog istoka. Nema je u Irskoj, južnim dijelovima Italije, Španjolskoj, južnim dijelovima Balkanskog poluotoka, te na nekim otocima Sredozemnog mora. To je jedina zmija koja se rasprostire daleko na sjever i na Skandinavskom poluotoku prelazi u polarno područje.



 Poznata je još i pod nazivima šarka, šaru(l)ja (u Zagori) i crnostrig.

Prosječna je riđovka duga od 50 do 60 cm. Ženke su veće od mužjaka i ponegdje mogu izrasti do 90 cm. Rep joj je kratak – iznosi 1/5 do 1/6 ukupne duljine. Glava se jasno izdvaja od tijela i najšira je nešto malo iza očiju, odakle se polako sužava u zaobljenu njušku. Gornji rub njuške je lagano izdignut u mali greben. Zjenice su okomite. Boja riđovke vrlo je promjenjiva. Temeljna boja može biti bilo koja nijansa sive, tamnosrebrne, maslinaste, crvene, svjetlosmeđe, crvenosmeđe ili tamnosive. Na ovoj temeljnoj boji nalaze se brojne crne oznake i mrlje. Na glavi su najuočljivije oznaka u obliku slova “V”, vrha okrenuta prema njuški, i tamne crte preko očiju. Duž leđa pruža se cik--cak pruga, koja teče sve do vrha repa. Na bokovima joj se nalaze brojne mrlje crne, kestenjaste ili žutosmeđe boje. Mužjaci su kontrastnije obojeni od ženki i u njih se crne mrlje ili oznake jače ističu na svjetlosivoj temeljnoj boji. Ženke imaju bljeđe mrlje na smeđoj ili žućkastoj temeljnoj boji. Tjeme između očiju je najčešće crno, a ”V” oznaka se ponekad spaja sa susjednim mrljama i pretvara u “X”. Trbuh riđovke je tamnosive ili crne boje. Često se nađe i potpuno crnih, tzv. melanističkih riđovki. Zanimljiva je rasprostranjenost crnih riđovki; češće su na planinama i na sjeveru Europe. Pošto crna boja dobro upija toplinu, crna koža predstavlja prilagodbu na područja gdje je malo izravne Sunčeve svjetlosti. Ipak, treba napomenuti da iako navedeni opis predstavlja tzv. tipičnu boju riđovke, relativno su česte i one koje potpuno odudaraju od tipičnog obojenja. Tako se, primjerice, može naći crvenih riđovki bez cik-cak pruge, zelenkastih riđovki, itd.



Način života i stanište

Riđovka je najbolje proučena zmija na svijetu, što možemo zahvaliti engleskim i švedskim znanstvenicima. Dobro je proučen njezin način života, ekologija i ponašanje. Riđovke na većini mjesta žive u kolonijama i sve životinje jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. Mjesto koje odabiru za hibernaciju mora biti suho i zaštićeno od naglih padova temperature. U proljeće izlaze iz mjesta na kojem su hibernirale. Mužjaci uvijek izlaze prije ženki i intenzivno se sunčaju na posebnim mjestima izloženim suncu, obično u blizini mjesta hibernacije. Dva do tri tjedna nakon mužjaka izlaze ženke te tada započinje parenje. To se događa kada temperatura zraka dovoljno naraste, najčešće krajem ožujka ili početkom travnja, ali može započeti i u svibnju. Mužjaci se tijekom sezone parenja često međusobno bore. Pritom ne koriste zube, nego se uvijaju jedan oko drugoga i pokušavaju protivnikovu glavu i prednji dio tijela pritisnuti uz tlo. Ovakve se ritualne borbe ponekad mogu vidjeti u proljeće na mjestima gdje živi veći broj riđovki. Pobjeđeni mužjak pobjegne s mjesta borbe, a pobjednik prilazi ženkama, zadržava se s njima dva do četiri dana i tijekom toga vremena se s njima pari. Nakon toga se mužjaci, negravidne ženke i manji dio gravidnih ženki preseli na mjesta gdje provode ljeto. Ta mjesta mogu biti udaljena i nekoliko kilometara od mjesta hibernacije. Veći dio gravidnih ženki zadržava se tijekom ljeta u blizini mjesta hibernacije, gdje u jesen rađaju mladunce. Potom se zajedno s mužjacima povlače na hibernaciju, sve do proljeća. Na sjeveru Europe, gdje nema dovoljno sunca, ženke ne legu mladunce u istoj sezoni (između proljeća i jeseni), nego tek sljedeće sezone, kada se mladunci dovoljno razviju. Nošenje i razvoj mladunaca u vlastitom tijelu veoma je zahtjevno za ženku tako da ona tijekom tog perioda izgubi dosta na težini. Naime, pošto tijekom razvoja mladunci zauzmu velik dio ženkine trbušne šupljine, u njoj nema mjesta za hranu, pa se ženke tijekom graviditeta ne hrane. Zbog toga se ženke riđovke pare svake druge godine: jedne se godine pare i mladunce (najčešće) donesu na svijet u jesen, a sljedeće se sezone u proljeće ne pare, nego se tijekom čitave sezone samo hrane kako bi stvorile energetske zalihe za parenje i nošenje mladunaca sljedeće sezone. Zato je svake sezone broj ženki spremnih za parenje relativno malen.



Riđovke žive na različitim staništima. Može ih se naći na močvarnom i pješčanom terenu, na livadama, uz rubove šuma, na sunčanim planinskim proplancima, na čistinama u šumama i uz rubove cesta uz koje raste grmlje. Može ih se naći i na rubovima poljoprivrednih površina, blizu kamenoloma ili čak blizu odlagališta otpada. Ne izbjegavaju ni obale rijeka i potoka, ako uz njih mogu naći relativno suhe površine. U južnijim područjima (naprimjer u području Sredozemlja) žive isključivo u močvarnim područjima ili u višim planinama, i do 3000 metara nadmorske visine.



Riđovka je uglavnom aktivna danju, posebno u područjima gdje je hladnije (primjerice na sjeveru Europe i u Alpama). Ako je danju pretoplo, postaje aktivna u sumrak ili čak noću. U proljeće i jesen najveći dio dana provede sunčajući se, ali izbjegava jako, izravno sunce. Ljeti je najaktivnija ujutro i u kasno poslijepodne. Najpogodnija mjesta za sunčanje su čistine koje nisu daleko od grmlja ili nekog drugog zaklona. Da bi se osunčala, riđovka često uspuže na nisko grmlje, na kamenje ili na panjeve. Izbjegava terene na kojima ima dosta vjetra. U proljeće izlazi čim se temperatura zraka popne iznad 10 °C. Ponekad se u rano proljeće popne i na snijeg koji se topi, da bi se osunčala. Dobar je plivač, ali ne ulazi često u vodu. Pliva izvijanjem tijela lijevo-desno, držeći glavu iznad površine vode.



Glavna hrana riđovke su mali sisavci, uglavnom glodavci i kukcojedi. Jede i guštere te vodozemce, a negdje i mlade ptice iz gnijezda i ptičja jaja. Hrana koju riđovke uzimaju mijenja se od područja do područja. Negdje više jedu guštere, a negdje glodavce, što ovisi o dostupnosti pojedinih vrsta plijena. Mladunci vjerojatno jedu mlade glodavce i guštere, ali i vodozemce. Neki autori tvrde da mladunci jedu kukce i pauke.



Riđovka plijen ubija otrovnim ugrizom. Polako mu se približi te ga, kada je dovoljno blizu, brzim pokretom glave ugrize. Ugrižena životinja još se neko vrijeme kreće i pokušava pobjeći, ali ubrzo podlegne djelovanju otrova. Nakon nekoliko minuta, riđovka se uputi u potragu za plijenom, neprekidno palucajući jezikom da bi ga pomoću osjetila mirisa pronašla, a potom ga proguta odjednom. Većinu životinja guta od glave prema repu. Žabe i vodenjake često guta dok su još živi, ali glodavce pusti da dovoljno onemoćaju kako se ne bi mogli braniti. Riđovke piju dosta vode.



Riđovka je ovoviviparna zmija i koti žive mlade, tj. leže jaja u kojima su već potpuno razvijeni mladunci. Ovisno o svojoj veličini i starosti, ženka donosi na svijet od tri do 20 mladunaca. Oni su dugi od 14 do 23 cm i odmah su sposobni brinuti se sami o sebi. Od rođenja su opremljeni otrovnim zubima i žlijezdama. S majkom se obično zadržavaju oko jedan do dva dana nakon što se izlegu, a onda se raziđu svaki na svoju stranu.

Otrov

Otrovni zubi odrasle riđovke dugi su oko četiri milimetra. Ugriz izaziva bol, oticanje i razaranje okolnog tkiva, a u kasnijim fazama može se javiti mučnina i povraćanje. Zdravim odraslim osobama ugriz ne može ugroziti život, ali je ipak najbolje potražiti liječničku pomoć. Neki autori tvrde da se pojedine populacije riđovki razlikuju po otrovnosti.



U Hrvatskoj žive dvije podvrste riđovki. To su: obična riđovka (Vipera berus berus) i bosanska riđovka (Vipera berus bosniensis). Bosanska je riđovka rasprostranjena po nekim planinama južne Hrvatske (primjerice na Dinari), ali i neke populacije riđovke smještene uz rijeku Savu imaju značajke bosanske riđovke. Nestručnjaci je vrlo teško mogu razlikovati od obične riđovke. Najlakše se mogu razlikovati po tome što mnogi primjerci bosanske riđovke nemaju na leđima cik-cak liniju, nego je ona razlomljena u poprečne crte. Najvažnija značajka po kojoj se bosanska riđovka razlikuje od obične riđovke je položaj nekih ljuskica na glavi. Ali, ove je značajke jako teško zamjetiti, osim ako se zmija ne uzme u ruke, što može biti vrlo opasno. Bosanske su riđovke u prosjeku i nešto dulje od običnih – dugačke su oko 70 cm. Tvrdi se da imaju jači otrov od običnih.


bosanska riđovka

bosanska riđovka




Tekst je prenesen s Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
« Zadnja izmjena: 04 Travanj , 2017, 22:23 od poljičanin »

*

Offline Lakeman

  • ****
  • 888
  • 0
  • Spol: Muški
Odg: Zmije
« Odgovori #9 u: 05 Travanj , 2017, 11:49 »
Evo članak od nekidan o poskoku na Medvednici:  Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
"The More You Know, The Less You Carry"  - Mors Kochanski

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #10 u: 05 Travanj , 2017, 21:49 »
Iako većina ljudi u RH misli da u nas postoje samo dvije otrovnice riđovka i poskok, postoji još i treća, puno manje poznata:

Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)

To je najmanja europska ljutica, vrlo slična običnoj riđovki te je samo stručnjaci mogu od nje razlikovati. Prosječna joj je duljina oko 45 cm. Neki je znanstvenici svrstavaju u posebnu vrstu Vipera macrops.



Planinski žutokrug  ili Planinska riđovka živi u planinskim područjima južne Hrvatske, južnim područjima Bosne i Hercegovine (zapadna i istočna Hercegovina), Crne Gore i u sjevernoj Albaniji.



Glava planinskog žutokruga je malena i na njuški zaobljena, a oči su relativno velike. Temeljna boja većine primjeraka je siva ili žućkastosiva. Ljuskice na grlu i na usnama imaju crne rubove. Leđna cik-cak pruga je vrlo varijabilna i u dosta je primjeraka razbijena u nepravilne mrlje i/ili poprečne pruge. Trbuh je svjetlosmeđ, tamnosmeđ ili siv. Po temeljnoj boji vrlo je slična riđovki.



Kao što je već spomenuto, Planinski žutokrug živi na visokim planinama (iznad 1500 metara n/m). Tu se zadržava na krškim planinskim proplancima obraslim travom i niskim grmljem.

Planinski žutokrug je aktivan uglavnom danju. Nažalost, njezina biologija slabo je poznata. Vjerojatno u proljeće vrlo kasno izlazi, a ujesen se vrlo rano povlači na hibernaciju.



Zanimljiva po tome što se hrani uglavnom kukcima – raznim vrstama skakavaca, zrikavaca i kornjaša. Plijen grabi ustima i odmah ga guta. Tvrdi se da povremeno jede i mlade miševe i guštere, ali to su neprovjereni podaci.

Vrijeme parenja ne zna se točno, ali se vjerojatno pari čim izađe iz hibernacije. Ova vrsta leže između dva i pet živih mladunaca, vjerojatno u jesen. Duljina novorođenih je oko 12 cm. Pretpostavlja se da se mladunci hrane sitnim kukcima.



Otrov je slabiji od otrova drugih europskih ljutica. Pošto je zmija mala, nevelika je i količina ubrizganog otrova. Otrov izaziva lokalnu bol i oticanje. U osjetljivijih osoba može se javiti mučnina i povraćanje, ali oporavak je obično brz. Nisu zabilježeni smrtni slučajevi. Osim toga,  nije agresivna i relativno se rijetko brani ugrizom.



Pošto je vrlo slična riđovki postoji velika mogućnost pogrešne identifikacije vrste. Na područjima gdje živi planinska riđovka žive još poskok i bosanska riđovka. Zamjena s poskokom je nemoguća, jer on ima karakterističan roščić na nosu, ali mogućnost zamjene s manjom bosanskom riđovkom (Vipera berus bosniensis) vrlo je velika. Pošto je bosanska riđovka vrlo otrovna, zamjena može imati opasne posljedice.


Tekst je prenesen s Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline likota

  • **
  • 62
  • 1
Odg: Zmije
« Odgovori #11 u: 06 Travanj , 2017, 09:45 »
Poskok snimljen kod Prpe na Baškim Oštarijama:

*

Offline dado-Lepoglava

  • **
  • 84
  • 2
  • Spol: Muški
  • Preživi, ako ne želiš da umreš...
Odg: Zmije
« Odgovori #12 u: 06 Travanj , 2017, 16:35 »
Moji kontakti sa zmijama,

Poskok, Slunj 2014





Poskok, Lepoglava 2016, mjesec travanj





nisam imao neugodna iskustva do sada. Uvijek pregledam mjesto gdje ću sjesti, leći, staviti ruku...
Ne lovim ih, zaobilazim ih...ali ih volim vidjeti.
« Zadnja izmjena: 06 Travanj , 2017, 16:38 od dado-Lepoglava »
Neću ništa napisati...utvrdite sami kad me upoznate...

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #13 u: 06 Travanj , 2017, 21:34 »
Poznato je da u Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od  kojih  su  samo  tri  otrovnice, ali se  još  spominju  crnokrpica  i  zmajur kao zmije “poluotrovnice”. One, iako imaju žlijezde  koje  proizvode  otrov  i  stražnje  zube kojima  ga  ubrizgavaju,  ne  mogu  dovoljno ugristi  čovjeka  da  bi  mu  ubrizgale  otrov,  a  i samo unošenje otrova presporo je da bi ugrozilo čovjeka.

Crnokrpica  (Telescopus fallax)

Tijelo je vitko, blago bočno spljošteno naročito u prednjem dijelu. Može doseći duljinu od 80 cm, rijetko i preko 100 cm. Sivkasta ili smećkasta leđa i bokovi ravnomjerno su isprekidani većim tamnim mrljama koje su prilično pravilno raspoređene. Trbušne ljuske su svijetle, žućkaste ili sivkasto-ružičaste. Glava je spljoštena. Karakteristične su okomite zjenice iako ne spada u otrovnice već u slabo otrovne zmije (poluotrovnice). Otrov je bezopasan za ljude. Osim toga, otrovnim zubima ne može zahvatiti čovjeka jer se nalaze u stražnjem dijelu male gornje čeljusti, a ne naprijed kao što je to slučaj u poskoka ili neke druge otrovnice.

Stanište

Sve vrste kamenitih osunčanih staništa: garizi, kamenjarske livade, suhozidi, gradske zidine, ruševine... Rijetko se može pronaći na mjestima s niskom prorijeđenom vegetacijom. Živi u suhim i kamenitim predjelima Balkanskoga poluotoka, Male Azije, sjeverne Sirije, pa tako i u našem primorju.



Životni ciklus

Ženke nakon parenja liježu 5-9 jaja. Parenje započinje u kasnije proljeće. Razlog tome je činjenica da su sumračne i noćne životinje pa su im potrebne nešto više večernje temperature. Iz istog se razloga ranije povlači i na zimski san. Vrlo je malo podataka o životu ove vrste zmije.

Ponašanje




Većinom lovi u sumrak. Pretežito se prehranjuje gušterima, posebno gekonima i lacertidama, ali isto tako povremeno agamama i sljepićima. Može ponekad jesti male zmije i rijeđe manje sisavce i ptice, također kukce (i male crnokrpice). Veće crnokrpice love plijen do veličine skoro odraslog balkanskog zelembaća (Lacerta trilineata). Plijen nekad izvlači iz njegovog skrovišta, ali također vreba na otvorenome i prilazi oprezno iza zaklona (od tuda vjerojatno englesko ime "Cat Snake"). Kada ulovi guštera, drži ga u čeljustima dok otrov "ne proradi".
Ulovljena, nije agresivna i nerado grize.


Prehrana i predatori




Sumračni je i noćni lovac. Kreće se polaganim pokretima. Prilikom lova uglavnom se oslanja na osjetilo mirisa. Hrani se gotovo isključivo gušterima. Macakline češće lovi na otvorenom, a ostale guštere u njihovim skloništima. Ponekad se hrani i malim sisavcima, a mlade zmije jedu i kukce. Plijen paralizira otrovom iz stražnjih gornjih zubi. Glavni predatori su zvijeri (kune, mungosi i mačke) i jež.
Nažalost, ljudi često zamjenjuju s otrovnicama pa je iz straha ubijaju.

Otrov

Ima užlijebljene očnjake straga (ispod oka) u gornjoj čeljusti (stražnjožljebozubica). Otrov (ubrizgava "žvakanjem" - "primitivni" mehanizam) prouzroči smrt malih guštera za 1-5 minuta, ali nije opasan za ljude jer su usta premala da bi očnjaci bili korišteni efektivno.
Simptomi (u "najgorem" slučaju) kod čovjeka bi vjerojatno bili slični kao kod ugriza zmajura: oticanje ugriženog mjesta, mala lokalna bol, eventualno mučnina... i prođu za nekoliko sati (bez bolničkog liječenja).




Tekst je prenesen s Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi i  Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
« Zadnja izmjena: 06 Travanj , 2017, 21:42 od poljičanin »

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #14 u: 06 Travanj , 2017, 22:15 »
Zmajur (Malpolon insignitus)



Odrasli su do 240 cm, ali obično kraći. Može dostići masu od 3 kg. Velika, zastrašujuća zmija obično jednoliko obojana s "ukočenim" vitkim tijelom i uskom karakteristično oblikovanom glavom: oči su velike i "obrve" su nadignute i izbočene, produžuju se naprijed na "njušku" kao 2 jasne brazde, koje daju zmiji vrlo prodoran izraz lica. Temeljna boja tijela je siva, crvenkasto-smeđa, maslinasta, zelenkasta ili crnkasta. Mnogi odrasli su više-manje jednoliko obojani, ali mogu imati raštrkane svijetle ili tamne pjege, ili oboje. Neki imaju tamnije bokove nego leđa, a neki zadrže blijedu verziju obojenja mladih. Trbuh je često žućkast, šaren ili "zaliven"  tamnijim pigmentom. Neki mladunci su više-manje jednolike boje, neki imaju niz blijedih tamnih mrlja na leđima i red manjih tamnih pjega na bokovima. Nepravilne, svijetle pjege mogu također biti prisutne, a glava i grlo često imaju pravilne, dobro oblikovane svijetle i tamne uzorke.

Stanište

Najčešće se nađe na toplim, suhim mediteranskim staništima, skoro uvijek s nešto biljnog pokrova u kojem se često skriva. Preferira otvorena kamena ili pjeskovita staništa s grmastom vegetacijom, ali se isto tako može sresti na obradivim površinama, "otvorenim" šumama, čak i na slano-močvarnim i vegetacijom pješčanih dina kraj mora. Ponekad na rubovima vlažnih šuma (npr. u Italiji) i na obalama rijeka i navodnjavanoj zemlji, povremeno čak i pliva.



Ponašanje

Pokretna, pomalo agresivna zmija, živi pri tlu. Najbrža zmija Europe. Većinom aktivna danju, ali može biti djelomično aktivna u sumrak za vrućeg vremena. Može se penjati po vegetaciji i često se sunča na cestama (često ih pregazi auto). Zmajuri imaju veliku žlijezdu sa svake strane "njuške", ispod kože između oka i nosnice. Ta žlijezda proizvodi tekućinu koja se izlučuje kroz nosnicu i "premaže" se preko tijela, naročito nakon presvlačenja kože. Ta izlučevina izgleda učini zmiju "vodootpornom", tako da to u kombinaciji s ljuskama uveliko smanji gubitak vode kroz kožu. U opasnosti glasno i dugo sikće, također može spljoštiti i napuhnuti prednji dio tijela i raširiti vrat. Temperament varira. Isprovocirani zmajuri često grizu.



Prehrana

Plijen lovi većinom uz pomo?vida. Veiki dio prehrane su gušteri (odrasli zmajuri čak love odrasle pjegave zelembaće (Timon lepidus)), druge zmije i mali sisavci (do veličine malih zečeva). Također povremeno jede i ptice (posebno ptiće koji se gnijezde na tlu). Mali se prehranjuju beskralježnjacima.



Razmnožavanje

Mužjaci se međusobno bore u sezoni parenja, ponekad čak i za vrijeme parenja, ali prema ženkama su pravi kavaliri (mužjak ulovi miša i ponudi ga ženki. Ako ona prihvati miša, nastavlja udvaranje. To daje 2 važne prednosti ženki: 

   1. jedan obrok manje kojeg ženka mora sama sebi uloviti i zato ima više energije za razvoj malih
   2. manje se izlaže opasnostima da ju ulovi predator dok si traži hranu, pa su šanse za preživljavanje povećane. 


Zmajur je jedina zmija u svijetu za koju znanstvenici znaju da to radi. Ženke polažu 4-20 (obično 4-14) izduženih jaja (27-55 mm x 12-40 mm) ispod kamena, u pukotinama u drvu, ispod uvenulog lišća i u hodnicima zečeva, gdje se može naći jaja od nekoliko ženki zajedno. Za oko 2 mjeseca se izlegnu mali 20-36 cm dugi koji spolno sazriju za 3-5 godina. Mužjaci žive 25, a ženke 15 godina u divljini.   

Otrov

Plijen brzo ugine (unutar nekoliko minuta), ali su očnjaci pozicionirani straga u gornjoj čeljusti (stražnjožlijebozubica), što znači da mora čvrsto primiti plijen da može "žvakanjem" ubrizgati otrov ("primitivni" mehanizam). Zbog toga se očnjaci mogu efektivno koristiti na ljudima samo ako se zmiju drži u rukama i "težak" ugriz od "slobodne" zmije je gotovo nemoguć "Težak" ugriz (dugo "žvakanje") kod čovjeka u ruku prouzroči utrnuće i ukočenost ruke, naoticanje i ponekad vrućicu, no to prođe za nekoliko sati (bez bolničkog liječenja).





Tekst je prenesen s  Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi
« Zadnja izmjena: 06 Travanj , 2017, 22:17 od poljičanin »

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #15 u: 07 Travanj , 2017, 22:51 »
Talijanska ljutica (Vipera aspis)

Stanište joj nije karakteristično. Nalazimo ju u raznom okolišu od močvarnog i šumskog preko pjesćanog do alpskih visina do 30000 m, kod nas na krajnjem sjevero- zapadu. Gubica joj završava odsječeno, kao da ima rilce (manje naglašeno nego roščić poskoka), a na tjemenu nema rožnatih pločica. Boja joj varira od sive do sivosmeđe. Crna hrptena krivulja preoblikovala se u četvorinastu ornamentiku. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 70 cm. Otrov joj je jači od otrova riđovke, a lovi danju i noću


*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #16 u: 07 Travanj , 2017, 23:01 »
Oštroglava ljutica, livadna ljutica (Vipera ursinii rakosiensis)



Uobičajeni naziv za ovu podvrstu jesu „stepska riđovka“ ili „stepska ljutica“. Puno pravilnije hrvatsko ime ove podvrste bilo bi „livadna ljutica“ jer ona živi na livadama i travnjacima srednje Europe sa samo blagim stepskim elementima, dok u pravim stepskim travnjacima istočne Europe živi Vipera renardi (Engleski: Steppe Viper) čiji bi pravilan hrvatski naziv bio „stepska ljutica“.

Rasprostranjena je u Slavoniji. Živi na travnjacima i po utrinama,a sklanja se u mišje rupe, krtičnjake  i slična mjesta.
Hrani se uglavnom miševima,skakavcima i gušterima.
Rađa 4-5 mladunaca.
Otrov joj je slab,a izrazito je neagresivna i gotovo nikada se ne odlučuje na ugriz. To je jedna od najmiroljubivijih europskih zmija.

Naraste u duljinu od 40-50 cm i najmanja je europska otrovnica i jedna od najmanjih zmija EU.
Osnovna boja gornje strane tijela je svijetlosiva, svijetlosmeđa ili maslinasta. Duž cijelih leđa proteže se tamna cikcak pruga.

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #17 u: 14 Lipanj , 2017, 08:02 »

*

Offline poljičanin

  • *
  • 1760
  • 16
Odg: Zmije
« Odgovori #18 u: 26 Listopad , 2018, 15:48 »
Dakle, nedavno su se Nizozemka, u dobi između 25 i 30 godina, i njezin suprug ili dečko, koji su došli u Hrvatsku na “bablje ljetovanje”, šetali Biokovom kako bi se upoznali s florom i faunom te dalmatinske planine. I šetali su oni tako bezbrižno dok nisu došli do jedne stijene ispod koje je bio “poskokić”. Vidjevši “slatku zmijicu”, Nizozemka se željela s njom bolje upoznati te ju je odlučila pogladiti, onako majčinski, kako bi se njih dvije još više zbližile.

Ova civilizacija je došla do svog kraja. Nastavak događanja:

No, poskok nije imao razumijevanja za tu njezinu nježnost i ugrizao ju je za srednji prst desne ruke. Uvidjevši da nešto nije kako treba, odmah su pozvali pomoć i vozilo Hitne pomoći iz Makarske se hitno zaputilo prema mjestu događaja.

Ili ja nisam normalan, ili svijet oko mene nije normalan. Maziti poskoka...

Neregistriranim korisnicima zabranjen je pristup poveznicama i slikama. Registriraj se ili Prijavi

*

Offline Antun

  • ***
  • 328
  • 4
  • Spol: Muški
Odg: Zmije
« Odgovori #19 u: 26 Listopad , 2018, 16:18 »
Ma htjela ga je staviti u gače... :grdiples:
Moj mi je psihijatar rekao da vi ne postojite. Imam dobre ideje, al mi ne dozvoljava da ih ostvarim.